Čigoja, Todić, Boškić i Glamočak. Foto: BIRN BiH
Tužilac Ivan Matešić smatra da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogotovo o bitnim elementima komandne odgovornosti, te se pozvao na izjave svjedoka koji su naveli da je Glamočak bio prisutan u prostoriji kada je došla naredba o sudbini kasnije ubijenih ljudi.
Prema Tužilaštvu, ljudi su izvođeni u grupama, “jedini pucnji koji se čuju dolaze s tog mjesta”, a komandir Izviđačkog voda, sve i da nije bio tu, morao je reagovati prema svojim podređenim.
“Tvrdimo da je bio tu. Njegova obaveza je bila da spriječi svoje podređene. Iz iskaza svjedoka je jasno da je bio prisutan u prostoriji kada je stigla naredba, jasno je da je prećutno odobrio”, kazao je tužilac Matešić.
Prvostepenom presudom od 9. juna 2020. godine, Čigoja, Todić i Boškić su proglašeni krivima da su 13. septembra 1995., kao pripadnici Izviđačkog voda 11. lake mrkonjićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovali u ubistvu 28 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, pripadnika radnog voda koji su bili dodijeljeni toj jedinici. Osuđeni su na po 14 godina zatvora. Istom presudom, Glamočak je kao komandir Izviđačkog voda oslobođen optužbi.
Čigojin branilac Željko Šurlan je, obrazlažući žalbu, rekao kako prvostepeni sud nije cijenio ključne materijalne dokaze, odnosno čahure pronađene na mjestu događaja proizvedene u inostranstvu, a jedinica kojoj je pripadao optuženi dužila je municiju jugoslovenske proizvodnje.
Branilac je naveo da jedan od svjedoka pri opisu kaže kako u prostoriju u kojoj su bili oštećeni ulazi vojnik opisan kao pripadnik Vojne policije, te da taj vojnik nije bio Čigoja niti pripadnik Izviđačkog voda, niti je opisan kao optuženi.
“Čigoja je cijelo vrijeme bio sa ostalim pripadnicima Izviđačkog voda u kući koja je udaljena od dvorišta škole u kojoj su se desila ubistva. Ubistva su se desila nakon 18 sati, a Izviđački vod je napustio Oborke prije 16 sati”, istakao je branilac, te dodao kako se pripadnici radnog voda ne mogu smatrati civilima.
Todićev branilac Zoran Kisin je govorio o nizu propusta od samog početka postupka te kazao da je istraga otvorena još 2006., ali ne protiv optuženih, već protiv drugih osoba, kao i da je u decembru 2017. donesena naredba o sprovođenju istrage u ovom predmetu “u kojoj su navedeni generalijski podaci kakve nema optuženi Todić”.
Kisin je rekao kako je povrijeđeno pravo jednakosti stranaka u postupku jer su odbijeni svi prijedlozi Odbrane, iako se s nekima od njih složilo Tužilaštvo, kao i da iskazi iz istrage u kojima su svjedoci zaključili da su optuženi počinili ubistva ne mogu biti dokaz za optuženje.
“Niko od saslušanih svjedoka nije vidio ko je pucao u oštećene. Sa Oboraka se 11. brigada izvukla predzadnja, a poslije nje je ostala Jajačka brigada. Izviđački vod se izvukao prije komande brigade”, naveo je Kisin.
Petko Pavlović, koji brani optuženog Boškića, kazao je kako je presuda u odnosu na njegovog branjenika zasnovana isključivo na dvije izjave iz istrage, te da nema nijednog svjedoka, materijalnog dokaza ili nalaza vještaka koji bi tim izjavama mogli biti podrška.
“Nijedan svjedok ne spominje Sašu Boškića”, istakao je Pavlović.
Branilac Slobodan Perić je zatražio da se žalba Tužilaštva odbije i potvrdi oslobađajuća presuda za Glamočaka jer Optužba, prema njegovim riječima, tvrdnju da je nešto znao a nije spriječio dokazuje izjavom samo jednog svjedoka.
Tužilaštvo je u odgovoru na žalbe Odbrane predložilo da se one odbiju kao neosnovane.
Apelaciono vijeće će odluku po žalbama Tužilaštva i Odbrane donijeti u zakonom predviđenom roku.
