Trifunović: Bijeg iz živog štita
Borislav Maksimović, bivši komandir i načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vogošća, kazao je da su glavnu riječ na sastancima Kriznog štaba imali Rajko Koprivica i Vukota Vuković, od kojih je on dobivao uglavnom usmena naređenja i prosljeđivao ih dalje.
On je, kako je rekao, s pozicije komandira promovisan u načelnika SJB-a, a tu funkciju je obnašao do septembra 1992. godine, nakon čega je suspendovan zbog zloupotrebe dužnosti. Posvjedočio je da je tokom obnašanja funkcije imao saznanja da su se vršila zatvaranja u određene objekte.
“Bila su u to vrijeme mjesta, bio je prostor u Vogošći i jedna kuća u Svrakama, zvana ‘Planjina kuća’”, kazao je svjedok, dodavši kako misli da su tu zatvarani uglavnom muslimani.
Prema njegovoj ličnoj procjeni, u “Planjinoj kući” bilo je između 30 i 40 zatvorenika.
Rekao je i da je optuženi Miladin Trifunović tražio pomoć policije na linijama, te je na upit Odbrane odgovorio da optuženi nije tražio i pomoć zatvorenika.
“Nije, ja to nikad nisam čuo. On čak nikad nije tražio od mene da odvojim određeni broj policajaca njemu za ispomoć”, izjavio je svjedok.
Potvrdio je, na upit branioca Aleksandra Lazarevića, da su Koprivica i Vukotić bili na svakom sastanku Kriznog štaba, a da optužni Trifunović nije.
Svjedok je kazao da je čuo da je optuženi Trifunović bio uhapšen u novembru zbog sukoba s Koprivicom i Vukotićem i da je bio zatvoren 15-ak dana.
“On je bio uhapšen s još nekoliko ljudi iz brigade, jedan je bio zadužen za logistiku, bilo je oko pet-šest ljudi, uhapšeni su i smješteni u ‘Planjinu kuću’, gdje su bili i muslimani. Čuo sam čak da su jeli istu hranu kao i zatvorenici”, prisjetio se svjedok.
Optuženi je na ročištu rekao da nema pitanja za svjedoka.
“Samo da pojasnim, uhapšen sam jer je pala teritorija Žuči, to je jedini razlog bio”, kazao je Miladin Trifunović.
Trifunović je, kao nekadašnji komadant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen da je sudjelovao u širokom i sistematičnom napadu VRS-a na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Prema Tužilaštvu BiH, Trifunović je najmanje pet puta kao komandant izdavao naredbe za odvođenje civila iz “Planjine kuće” iako je znao da se na tim lokacijama odvijaju borbe i da to nije sigurno za civile.
Drugi svjedok Tužilaštva je rekao da je živio u Gornjoj Bioči do zarobljavanja od strane “svojih komšija 31. maja 1992. godine”. Naveo je da je odveden u jednu kuću, u kojoj je proveo sedam dana, te da su i žene i djeca tu bili zatvoreni.
On je sa ostalim zarobljenicima kamionima odvezen u magacin u Podlugovima, gdje je zatekao stotinjak zatvorenih ljudi. Tu je, kako je posvjedočio, proveo 75 dana, nakon čega su autobusima i kamionima prebačeni u “Planjinu kuću”, gdje su bili samo muškarci.
On je kazao kako su svakodnevno odvođeni na linije, a da je on bio najmanje 50 puta na Žuči.
“Kopali smo rovove, nosili ranjene i mrtve, nosili im hranu”, rekao je svjedok, dodavši da su uvijek bili pod nadzorom policije i da se stalno pucalo.
Na pitanje da li mu je poznato šta je živi štit, svjedok je kazao da jest i da je iz živog štita i pobjegao 10. oktobra 1992. godine, kada je bila akcija. On je rekao da je taj dan izvjesnom Nebojši Špiriću zvanom Špiro dodavao naoružanje, zbog čega je bio izložen “drugoj strani” na oko 18 metara.
Suđenje se nastavlja 12. novembra.
