Odbrana Edhema Godinjaka traži oslobađajuću presudu za zločine u Trnovu
Iznoseći završnu riječ, braniteljica Edina Rešidović je kazala da Odbrana ne osporava da se na području Trnova u periodu od maja 1992. do jula 1993. odvijao rat između Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Vojske Republike Srpske (VRS), ali i da je to jedino što je tokom postupka Tužilaštvo uspjelo dokazati.
Prema njenim riječima, Tužilaštvo se nije odredilo za koju kategoriju udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) optužuje Godinjaka, već izokreće stvarnu situaciju pošto nije postojao nijedan element UZP-a na strani legalnih vlasti, niti, po njemu, ima komandne odgovornosti.
“Bez obzira na dužnosti optuženog na području Trnova koje tužilac navodi u optužnici, on nijednog trenutka nije imao nadležnosti nad počiniocima niti saznanja o počinjenju djela, niti efektivnu kontrolu. U konkretnom predmetu nema dokaza koji bi upućivali na stvarno znanje da bi mogao poduzeti radnje da kazni svoje potčinjene”, rekla je braniteljica.
Podsjetila je kako iz dokaza proizlazi da je optuženi bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo do 6. juna 1992., kada je imenovan za načelnika Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO), da bi na poziciju načelnika SJB-a bio ponovo postavljen 17. augusta iste godine, kada je Ratnom predsjedništvu Trnova, čiji je bio član, ukazivao na potrebu za ponovnim formiranjem stanice.
Odbrana je navela da je područje Trnova geografski veliko i da je SJB-u falilo ljudstva, tehnike, sredstva veze i komunikacije, pogotovo što su pripadnici policije morali ići na linije, kao i da su na tom području boravile i izvodile borbena dejstva jedinice sa Igmana i one koje su dolazile izvan BiH, te da je na tom području bilo na hiljade izbjeglica.
Rešidović je kazala da Godinjak ni kao načelnik SJB-a, a ni dok je bio načelnik Općinskog štaba TO-a, nije imao nikakvog uticaja na vojsku, pogotovo na jedinice sa Igmana, niti je imao kontrolu nad njima.
“Upozoravao je nadređene da se, zbog angažmana policije na liniji, SJB ne može suprotstaviti stvarnim problemima. U više navrata je tražio ljudstvo za SJB, ali su civilne vlasti i komanda na Igmanu tražile da se policijske snage svedu na minimum i da se prioritet da odbrani zemlje”, rekla je braniteljica.
Prema njenim riječima, Odbrana ne osporava da su lica srpske nacionalnosti bila zatočena u Osnovnoj školi u Dejčićima, Godinjskim barama i magacinu TO-a, da su neka od njih maltretirana, ali da dokazi pokazuju da Godinjak nije naredio njihovo formiranje, niti da se u njih dovode zatvorenici. Za neke od ovih objekata, prema Odbrani, nije ni dokazivano ko vrši obezbjeđenje, ali Civilna zaštita koja je bila u Dejčićima i Vojna policija u Godinjskim barama nisu bile potčinjene Godinjaku.
“Posjećivao je zatvorenike u magacinu prije razmjena, što su potvrdili i svjedoci, ali nije imao saznanja o tome šta se s njima dešava, niti su mu se žalili na maltretiranje. Nema stvarno znanja, nema indicija, i pored toga SJB je provodila sve mjere kako bi spriječila izvršenja krivičnih djela”, navela je Rešidović i kazala da je Godinjak početkom 1993. inicirao formiranje komisije koja je za cilj imala istraživanja zločina kako nad Bošnjacima, tako i nad Srbima.
Odbrana i optuženi, kako je rekla, izražavaju saučešće porodicama oštećenih. Navela je kako su rijetki slučajevi kada oštećeni priđu optuženom da se pozdrave, a svjedoci su o njemu imali samo riječi hvale i navodili da nijednom svojom radnjom nije doprinosio njihovim patnjama.
“Edhem Godinjak nije bio nikakav autoritet u Trnovu tokom rata, već ugledni građanin koji je nastojao pomoći svojim sugrađanima srpske nacionalnosti”, naglasila je Rešidović.
Godinjak je skupa s Medarisom Šarićem i Mirkom Bunozom optužen za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik SJB-a u Trnovu, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Nastavak suđenja je 12. novembra, kada je planirano da završnu riječ iznese Šarićeva Odbrana.
