Tomanić: U Behljuljija pucao muškarac s “fantomkom” na glavi

Tomanić je kazao da je živio u Donjoj Glumini, zaseoku Tomanići. Njegov komšija Drago Tomanić, kako je rekao, pitao je mještane ko bi s njim išao u selo Čelovnik, odakle ga je zvala jedna žena zbog određenih sigurnosnih problema.

On je izjavio da je tog 8. juna 1992. otišlo njih 15-ak iz Tomanića i još nekoliko ljudi iz Baljkovice.

Prema njegovoj procjeni, u Čelovniku je bilo 40-ak žena i djece bošnjačke nacionalnosti. Naveo je da je Drago Tomanić razgovarao sa tom ženom, a da su oni stajali deset do 15 metara dalje od njih. Kazao je da su bili u civilnoj odjeći i da su imali oružje, od pištolja do pušaka.

Optuženi je naveo da se žena požalila kako joj je sin otišao i nije se vratio, te kako “neki ljudi hodaju po šumi”. Tomanić je ispričao da joj je rečeno da pozove sina da izađe iz šume, nakon čega su izašla tri muškarca – njen sin, Bajazit Behljulji i njemu nepoznati muškarac, za kojeg je kasnije saznao da je iz Lipovice.

On je kazao da su se sin i majka zagrlili i da mu je ona rekla da neće biti problema, da su tu komšije iz Tomanića. Međutim, kako je naveo optuženi, dolazi do komešanja na dvije strane.

Izjavio je da su žene galamile na muškarca iz Lipovice i da je čak bilo fizičkog kontakta, a da je Behljulji uhvatio za pušku Cvijana Stevanovića i da su se počeli otimati.

Optuženi je kazao da je on iz svoje lovačke puške ispalio metak u zemlju kako bi se prestali otimati oko puške, a da je Behljulji počeo da bježi prema pšenici. Rekao je da je jedno lice ispalilo kratke rafale iznad glave Behljuljija, koji je zalegao.

Prema riječima Tomanića, muškarac, koji je bio došao iz pravce sela Jardan, prišao je Behljuljiju i pucao u njega iz pištolja. Naveo je da je taj muškarac bio visok oko 190 centimetara, da je bio u maskirnoj uniformi i da je nosio “fantomku” na glavi.

Tomanić je dodao da je muškarac prišao Stevanoviću, pitajući ga ko mu je dao pušku i kako je dozvolio da mu je otme.

Optuženi je kazao da je Behljuljijevo tijelo pokopano u blizini, a da je izvjesni Čedo iz Baljkovice, na molbu Drage Tomanića, odvezao drugu dvojicu muškaraca u Lipovicu.

Na pitanje članova Vijeća, on je precizirao da nije vidio da njih dvojica ulaze u vozilo. Upitan zbog čega su išli naoružani u Čelovnik, odgovorio je da se pucalo i da nisu znali na šta će naići u selu.

Govoreći o dešavanjima u selu Grbavci, Tomanić je rekao da su za to odgovorne paravojne formacije iz Srbije.

Optuženi je govorio i o okolnostima svjedočenja O-1, koji je na poziv Odbrane dao iskaz na prošlom ročištu. Kazao je da mu je taj čovjek jedne prilike rekao da zna šta je bilo u Čelovniku i da je od dva lica čuo ko je ubio Behljuljija.

Tomanić je kazao da ga je pitao: “Jesam li ja?”, a da mu je on odgovorio da nije, nego neki visoki čovjek, ali da će na sudu reći koji.

Optuženi je rekao da je svjedoka O-1 nakon ročišta pitao zbog čega ipak nije naveo ime, a da mu je on odgovorio da se boji za svoju sigurnost.

Tomanić je optužen da je, kao pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva – ubistvima, teškim oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima.

Na teret mu je stavljeno ubistvo civila albanske nacionalnosti, kao i odvođenje u nepoznatom pravcu dvojice civila bošnjačke nacionalnosti, čiji su posmrtni ostaci kasnije ekshumirani.

Tužilaštvo i Odbrana uložili su nekoliko materijalnih dokaza, čime je okončan dokazni postupak. Završna riječ Tužilaštva zakazana je za 11. novembar.