Suđenje

Paprica i Ognjenović: Dočekivao i ispraćao ljude poslije sahrane

15. Septembra 2020.17:09
Na suđenju za zločine počinjene u Foči, svjedoci Odbrane izjavili su da je optuženi Slavko Ognjenović 9. juna 1992. godine bio na sahrani mladića iz Miljevine i da je pomagao porodici.
Radovan Paprica i Slavko Ognjenović. Izvor: BIRN BiH

Svjedoci Odbrane Slavka Ognjenovića rekli su da je optuženi 9. juna 1992. godine bio angažovan oko sahrane jednog mladića u Miljevini, kao i da je još jedno lice, kao i on, u to vrijeme imalo nadimak Mačak.

Slavko Ognjenović zvani Mačak i Radovan Paprica zvani Papro optuženi su da su 9. juna 1992. godine silovali ženu bošnjačke nacionalnosti u Foči.

Prema riječima svjedoka Odbrane, mladić Dario Fokin je poginuo 8. juna 1992. a sahrana je bila sutradan.

Srećko Davidović je kazao da je bio četni evidentičar u Trećem miljevskom bataljonu i da je bio smješten u motelu.

On je rekao da su vojnici 1992. godine uglavnom nosili civilnu odjeću, a da je poneko imao staru SMB uniformu. Dodao je da su nosili puške M-48 i “papovke”.

Davidović je izjavio da je 8. juna poginuo njegov komšija Dario Fokin, koji je bio dobar drug s optuženim Ognjenovićem.

On je naveo da je sutradan bila sahrana, gdje je vidio Ognjenovića, a da su poslije išli u kuću porodice.

“Ja sam došao naveče oko osam – pola devet sa drugom Momirom Skakavcem. Tu sam bio dva-tri sata. Slavko je tu bio. Morao je da sačekuje ljude, ispraća ih, sipa piće…. Pola Miljevine je prošlo”, ispričao je Davidović.

Prema njegovim riječima, u Miljevinu su dolazile neke paravojne jedinice i neki s nadimkom Mačak. Napomenuo je da su imali maskirne uniforme, kao i automatske puške i pištolje. Kako je kazao, on nije vodio evidenciju o njima.

Tužioca Behaiju Krnjića interesovalo je više informacija o “Mačcima”, kako je svjedok rekao. Davidović je kazao da je znao za jednog, koji se prezivao Vuković, te da je čuo kako ga tako oslovljavaju u motelu.

Na pitanje da li je običaj da se poslije sahrane u kući sjedi po tri sata, svjedok je rekao da je on tu bio kao prijatelj.

Svjedok Rajko Šušić izjavio je da se u maju 1992. doselio u Miljevinu, jer je uništena njegova imovina u Kozijoj Luci. On je kazao da je u tom selu živjelo oko 20 odsto srpskog stanovništva i da im je imovina popaljena, kao i u nekim drugim selima.

Na pitanje tužioca Krnjića da li su sela sa većinskim muslimanskim stanovništvom ostala netaknuta, svjedok je rekao da u to vrijeme jesu.

Šušić je ispričao da mu je Dario Fokin bio dobar drug i da mu je bio na sahrani nakon što je poginuo sa Zoranom Bjelincom kada su vozilom naišli na minu.

Poslije sahrane, kako je dodao, išao je u stan kod babe i djeda mladića, i ostao je do deset sati uveče. Prema njegovim riječima, tu je bio i Ognjenović, koji je posluživao piće.

“Slavko prvo i drugo veče nije izlazio. Bili su veliki prijatelji”, kazao je Šušić.

Na konstataciju tužioca da je u stanu proveo sedam-osam sati i ostao “čak” do deset uveče, svjedok je rekao da se “porodica ne ostavlja sama” i da je trebalo sve raspremiti.

Nastavak suđenja zakazan je za 29. septembar.

Marija Taušan