Pandemija može pogoršati PTSP kod žrtava i druga psihička oboljenja

Iz savjetovališta koja putem telefona pružaju podršku kažu za BIRN BiH da primaju pozive ljudi koji osjećaju uznemirenost i strah zbog pandemije koronavirusa.

Neuropsihijatar Abdulah Kučukalić kaže da iako nema stručnih radova i analiza o djelovanju koronavirusa na PTSP, općenito gledajući, ova situacija predstavlja izuzetno jak stresni događaj.

“Svi smo na neki način u strahu i nelagodi. Bojimo se za svoj život i svoje najmilije. Ova stresna situacija posebno negativno djeluje na osobe koje već imaju predispoziciju za mentalne poremećaje, odnosno koji već boluju od nekog poremećaja, konkretno PTSP-a sa trajnim poremećajima ličnosti”, smatra Kučukalić, dodajući da pogoršanje stanja zavisi od stepena traume odranije.

Mogu se, smatra Kučukalić, pojaviti različiti simptomi, od depresivnih, paranoidnih, te paničnih napada, ovisno o kliničkoj slici, jer “ova stresna kontinuirana situacija ne pogoduje osobama koje boluju od hroničnog PTSP-a”.

Alma Ćatić-Suljević, psihoterapeutkinja koja radi sa žrtvama rata i ženama žrtvama ratnog silovanja, također kaže da trenutna situacija sa virusom Covid-19 u svijetu apsolutno može da utiče na mentalno zdravlje ljudi, pogotovo kod osoba koje već imaju posttraumatski stresni poremećaj od rata.

“Sada imamo jednu opasnu i neizvjesnu situaciju, tako da to može da bude okidač naročito za osobe s ratnim traumama i svima nama koji smo bili u ratu. Ja sam s mnogim ženama koje su ratne žrtve u kontaktu i već ima paničnih napada”, kaže ona, dodajući da je sa ženama formirala Viber grupe sa po pet ili deset članova i da su stalno tu jedni za druge.

Nermin Karagić, koji je sa 17 godina preživio strijeljanje i torture u prijedorskim logorima, kaže da je zbog boravka u Zenici u samoizolaciji, te da mu je jasno da mora poštovati mjere zaštite sebe i drugih. Koristi odranije propisane antidepresive i kaže da ga nije strah i da će “biti šta bude”. S druge strane, Hajru Ćatić, koja još uvijek traga za kostima sina Nine, nestalog tokom genocida 1995. godine, trenutno je veoma strah jer je sama i u njenoj ulici u Srebrenici nema nikoga.

“Nije jednostavno, čovjeka panika ‘fata. Ne vidim nikoga ni kroz prozor kako djeca ne idu u školu, u prodavnicama od kada nema brašna da se kupi, tjestenine, makarona… Sve me ovo podsjetilo na početak rata. Bojim se i bolesti, nemam koga nazvati da mi dođe”, kaže ona za BIRN BiH.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”, kaže da je savjetovala članicama da ostanu kod kuće, te da se sama posvetila radu u bašti, a po savjetu psihoterapeutkinje.

“Strah nas je, k'o i sve građane, a bojimo se da nas sa narušenim zdravljem bolest ne napadne”, kaže u telefonskoj izjavi Hasečić.

Ćatić-Suljević kaže da je u kontaktu s kolegama i da su se mnogi od njih iz Saveza psihoterapijskih udruženja stavili kao volonteri na raspolaganje da, poštujući donesene mjere o zaštiti od virusa, online putem društvenih mreža i Vibera, daju besplatna savjetovanja i podršku.

U Republici Srpskoj aktivan je Plavi telefon, besplatan broj 080050305, na koji se mogu obratiti svi koji osećaju strah ili uznemirenost, teško podnose boravak u izolaciji ili im je potreban bilo kakav savjet psihologa. Uposlenici Plavog telefona su za BIRN BiH rekli da su do sada zaprimili oko 50 poziva, te da su pružili adekvatno svajetovanje kada je u pitanju uznemirenost uzrokavana pandemijom.

Od jutros su u funkciji i brojevi telefona Kantonalne javne ustanove Porodično savjetovalište Sarajevo, te je već zaprimljeno 16 poziva. Denijel Ismir Kovač, stručni saradnik, kaže da ljudi zovu zbog panike i gubitka kontrole, naročito zbog raznih, ponekad netačnih informacija koje ti ljudi dobijaju ili čitaju.

“Ljudi kažu da su odjedanput zarobljeni, a mi im pokušavamo objasniti da to nije zarobljeništvo, da iskoriste vrijeme i upoznaju se sami sa sobom, izvuku unutarnje snage, da razgovaraju s porodicom, da osmisle aktivnosti u kući. Novonastala situacija, u kojoj se svi nalazimo, može biti okidač za mnoge stvari”, rekao je Kovač, dodavši da se osobe s PTSP-om upućuju na kolege u centrima za mentalno zdravlje.

Na društvenim mrežama mnoge nevladine organizacije također su ponudile psihološku pomoć zbog situacije uzrokovane virusom i njenim uticajem na zdravlje.

Ćatić-Suljević preporučuje da se pokušamo okružiti i nekim lijepim vijestima, osim čitanja napisa o broju žrtava i oboljelih.

“Slušajte muziku, ko zna neka slika, plete, hekla, da se skrenu misli. Ko ima dvorište, kuću, baštu, da izađe malo na sunce, jer se sunčeve zrake preporučuju. Uglavnom, baviti se nečim”, kaže psihoterapeutkinja.