Članak

Žrtve ratnog silovanja na Kosovu i dalje čekaju prvu osuđujuću presudu

17. Marta 2020.12:04
Nedavno su dva Srbina s Kosova optužena za silovanje tokom rata 1999. godine.

This post is also available in: English (English)

Ove optužnice podsjetile su na činjenicu da kosovski sudovi dvije decenije nikoga nisu osudili za ratno seksualno nasilje.

Prištinski zvaničnici su početkom ovog mjeseca pozdravili optužnicu kojom se Zoran Vukotić, bivši srpski policajac s Kosova, tereti da je za vrijeme rata silovao šesnaestogodišnju djevojčicu.

“Zločince treba izvesti pred lice pravde!”, objavila je na svom Facebook profilu kosovska ministrica pravde Albulena Haxhiu.

Zoran Vukotić, porijeklom iz Vučitrna, jedan je od rijetkih optuženih za ratno silovanje na Kosovu.

Vukotić je uhapšen u Nikšiću u Crnoj Gori na osnovu kosovske potjernice. Prištini je izručen u novembru 2016. godine.
Bio je pripadnik rezervnog sastava policije u Vučitrnu, dok je za vrijeme rata bio stražar u zatvoru. Od maja do početka juna 1999. godine, Vukotić je učestvovao u nezakonitom zatvaranju velikog broja albanskih civila u obližnji zatvor Smrekovnica.

U ovom periodu, logoraši su bili izloženi nehumanom postupanju, mučenju i prebijanju, za koje je Vukotić lično odgovoran.
On je u maju 2018. osuđen na šest i po godina zatvora zbog maltretiranja i mučenja civila koji su bili zatvoreni u Smrekovnici. Apelacioni sud je ovu presudu potvrdio u aprilu naredne godine.

Ali ovaj slučaj nije uključivao optužbu za silovanje. Kosovsko tužilaštvo je u međuvremenu došlo do saznanja da je Vukotić navodno silovao 16-godišnju djevojčicu na području Mitrovice.

Drita Hajdari, šefica Odeljenja za ratne zločine Specijalnog tužilaštva Kosova i tužiteljica u ovom slučaju, kaže da je “Vukotić s namjerom nasilno maltretirao žrtvu”.

Ona je također rekla da je žrtva ovaj slučaj sama prijavila Tužilaštvu.

“Ona je poznavala počinioca, iako je on negirao optužbe. Tražili smo od suda da zaštiti njen identitet, pa će se tokom suđenja koristiti samo njen nadimak”, istakla je Hajdari za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Ona objašnjava da je ovaj slučaj kompleksan i upozorava na probleme koji se javljaju kada je u pitanju seksualno nasilje.

“Žrtva je veoma krhka, tako da sam morala da je intervjuišem na određenom mjestu i u prisustvu psihologa”, kaže ona.

Vasfije Krasniqi-Goodman pred poslanicima kosovske Skupštine govorila je o žrtvama seksualnog nasilja. Izvor: Vasfije Krasniqi-Goodman.

 

Osuđene oslobađaju u žalbenom postupku
Kada su za procesuiranje ratnih zločina na Kosovu bile odgovorne misije UN-a i EU-a, nije donijeta nijedna pravosnažna osuđujuća presuda za seksualno nasilje.

Osnovni sud u Mitrovici je 2013. u prvostepenom postupku osudio Jovicu Dejanovića, bivšeg policajca, na 12 godina, a Đorđa Bojkovića na deset godina zatvora, zbog silovanja tinejdžerke u aprilu 1999. godine.

Ali Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu i 2014. godine oslobodio obojicu.

Žrtva u ovom predmetu je bila Vasfije Krasniqi-Goodman, jedna od rijetkih žrtava ratnog seksualnog nasilja na Kosovu koja se suprotstavila društvenoj stigmatizaciji i javno progovorila o silovanju.

Krasniqi-Goodman za BIRN kaže da je optimista i smatra da će Vukotić biti osuđen.

“Jedan od neuspjeha (misija UN-a i EU-a) jeste i moj slučaj. Ipak, mislim da ovaj slučaj daje nadu i motiv za vraćanje pravde”, naglašava ona.

“Na osnovu onoga što mi je rečeno, čekamo još slučajeva i ja pozivam druge žrtve da istupe i zatraže pravdu”, dodala je Krasniqi-Goodman.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pokrenuto je nekoliko slučajeva u kojima su optužbe uključivale, pored drugih ratnih zločina, i silovanje.

Navodi o odgovornosti za seksualno nasilje bili su dio optužnica Haškog tribunala protiv šest visokih zvaničnika režima Slobodana Miloševića – potpredsjednika Vlade Jugoslavije Nikole Šainovića, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Srbije Vlastimira Đorđevića, načelnika srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Sretena Lukića, komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije (VJ) Nebojše Pavkovića, načelnika Generalštaba VJ-a Dragoljuba Ojdanića i komandanta Prištinskog korpusa VJ-aVladimira Lazarevića.

Pavković je osuđen, a MKSJ je zaključio da je on, s obzirom na čin i komandna ovlaštenja, mogao spriječiti seksualno nasilje u selu Beleg u općini Dečani, kao i u Ćirezu u općini Glogovac. Međutim, MSKJ ga je oslobodio odgovornosti za nesprečavanje tri incidenta u Prištini.

U žalbenom postupku Lazarević, Šainović i Lukić su proglašeni krivima za incidente seksualnog nasilja koje su, kao dio udruženog zločinačkog poduhvata, vršili vojnici u Belegu i Ćirezu.

Međutim, Ojdanić i Lazarević su oslobođeni odgovornosti za incidente seksualnog nasilja na Kosovu.

Navodi o seksualnom nasilju također su bili dio haških optužnica u slučaju protiv bivših komandanata Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Ramusha Haradinaja, Idriza Balaja i Lahija Brahimaja.

Balaj je bio optužen za silovanje Romkinje, ali iako je sud utvrdio da se silovanje dogodilo, žrtva nije mogla da ga identifikuje kao svog napadača i on je oslobođen ove tačke optužnice.

Optužbe za seksualno nasilje bile su također dio sudskog procesa u Srbiji koji se vodio protiv bivših pripadnika VJ-a optuženih za ratne zločine, a uključuju i 100 ubistava u pećkim selima Ćuška, Pavlan, Zahać i Lubenić počinjenih u aprilu i maju 1999. godine.

Na suđenju u Beogradu nekoliko pripadnika 177. brigade VJ-a, poznate i kao “Šakali”, prvostepenom presudom je 2014. osuđeno na ukupno 106 godina zatvora.

Tokom suđenja, Shehrije Balaj, Romkinja s Kosova, i dvije Albanke svjedočile su o napadu. Međutim, srbijanski Apelacioni sud je poništio ovu presudu i naložio ponovno suđenje.

Drita Hajdari, šefica Odeljenja za ratne zločine Specijalnog tužilaštva Kosova. Izvor: EULEX Kosovo

 

“Žrtve trebaju biti glasne”
Prošle sedmice su se u javnosti pojavili detalji druge optužnice za ratno silovanje – mađarske vlasti su uhapsile srpskog državljanina kojeg traži kosovsko pravosuđe.

Općinski sud u Budimpešti je objavio da je neimenovani muškarac optužen da je u junu 1999. godine u selu Vidanje u općini Klina tukao i silovao trudnicu. Kosovski tužioci su potvrdili hapšenje, ali su odbili da daju više detalja o ovom slučaju.

Drita Hajdari kaže da Tužilaštvo ima specifičnu istražnu strategiju za seksualne zločine.

“Shvatila sam da bi se ovakvim slučajevima trebale baviti tužiteljice. Također, moramo poboljšati zaštitu žrtava”, rekla je Hajdari.

Feride Rushiti, izvršna direktorica prištinskog Centra za rehabilitaciju žrtava torture, koji pruža medicinsku, pravnu i finansijsku podršku onima koji su preživjeli ratno silovanje, tokom istražnog postupka je pomagala i žrtvi u slučaju “Vukotić”.

Rushiti ističe kako vjeruje da će slučaj ohrabriti i druge da potraže pravdu.

“Ohrabrujemo žrtve da budu glasne kada govore o zločinima koje su preživjele. Ti grozni zločini bi trebali biti propisno dokumentovani i izloženi, a počinioci kažnjeni, kako ne bi bilo prostora za negiranje”, kaže Rushiti za BIRN.

Maxine Marcus, direktorica Klinike za tranzicionu pravdu sa sjedištem u SAD-u i bivša tužiteljica MKSJ-a, smatra da je politička podrška potrebna, ali je neophodno i da resursi budu dostupni.

“Kako bi se konačno donijela pravda žrtvama na Kosovu, Tužilaštvo radi na nizu slučajeva da bi sredilo nered koji je ostavila međunarodna zajednica”, ističe Marcus za BIRN.

Misija EU za vladavinu prava na Kosovu (Eulex) je krajem 2018. godine kosovskom pravosuđu predala stotine neprocesuiranih predmeta ratnih zločina.

“Vrijeme prolazi, a postoje samo tri tužioca (Specijalnog tužilaštva) koji rade na predmetima ratnih zločina. U isto vrijeme, oni se moraju baviti i drugim uobičajenim ali zahtjevnim krivičnim predmetima”, dodaje ona.

Marcus ističe da je Kosovu potreban tim od najmanje pet tužilaca za ratne zločine.

“To se može uraditi, iako neće svaki incident biti procesuiran, ali, ako su resursi dostupni, mnogi hoće”, naglašava ona.

Krasniqi-Goodman smatra da bi, nakon više od 20 godina, Kosovo trebalo razviti efikasnu strategiju za procesuiranje slučajeva seksualnog nasilja.

“Vrijeme je da Kosovo udahne život onom dijelu pravosudnog sistema koji se bavi ratnim zločinima”, zaključuje ona.

This post is also available in: English (English)