Svjedok: SDB Srbije „nije dovodila dobrovoljce u Bosnu“

Petar Đukić, bivši visoki policijski zvaničnik, izjavio je pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) u Hagu da su dobrovoljce u Bosanski Šamac 1992. godine dovodile političke stranke, a ne SDB.

Đukić je počeo svjedočenje sredinom decembra, a nastavio ove sedmice nakon pauze zbog novogodišnjih praznika. Njemu je postavljeno pitanje o zločinima koji su u proljeće 1992. počinjeni na području Bosanskog Šamca i za koje se terete Stanišić i Simatović.

On je odgovorio da je čuo za zločine i da zna da su neki ljudi već osuđeni za njih, ali je istakao da ne zna „ko je koga ubio“.

Jovica Stanišić, bivši šef SDB Srbije i Franko Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB-a, optuženi su kao protagonisti udruženog zločinačkog poduhvata, na čelu sа tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sа velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH radi uspostavljanja srpske dominacije.

Optužnica ih tereti da su između 1991. i 1995. godine, za potrebe ratovanja u Hrvatskoj i BiH, organizovali formiranje posebnih jedinica SDB-a i drugih snaga.

Prema optužnici, oko 11. aprila 1992. srpske snage, „naročito posebne jedinice DB Srbije“, došle su iz Srbije u Bosanski Šamac.

Šest dana kasnije napali su grad i preuzeli kontrolu nad njim.

U optužnici se navodi da su vođe jedinica DB-a bili Dragan „Crni“ Đorđević, Srećko „Debeli“ Radovanović i Slobodan „Lugar” Miljković.

Na prethodnom ročištu održanom sredinom decembra, Đukić je rekao da mu je „Crni“ Đorđević rekao da ima dobrovoljce iz Srpske radikalne stranke.

„To je ono što mi je sam Crni rekao. Rekao je da ima deset dobro obučenih ljudi iz Srpske radikalne stranke, ili da budem precizniji, njenog oružanog krila, jer je ta stranka imala svoju oružanu formaciju, takozvane četnike“, rekao je Đukić pred sudom.

Upitan da li su Đorđević ili Radovanović ikada govorili o bilo kakvoj povezanosti sa SDB-om ili pripadnosti SDB-u, Đukić je rekao: „Ne preda mnom. Nikad”.

Dobrovoljci su zatvarali nesrpske civile u sjedište policije i zgrade Teritorijalne odbrane u Bosanskom Šamcu, ili blizu ovih lokacija, navodi se u optužnici.

„U nekoliko navrata između 17. aprila i 31. jula 1992. pripadnici specijalnih jedinica DB Republike Srbije tukli su i/ili na drugi način maltretirali zatvorenike nesrpske nacionalnosti“, kaže se u optužnici.

Takođe se navodi da su 6. maja 1992. ili otprilike tog datuma, srpske vlasti prebacile oko 50 zatvorenika iz Bosanskog Šamca (bosanskih Hrvata i Bošnjaka) u poljoprivrednu zgradu u obližnje selo Crkvina.

Sutradan su Miljković i Đorđević zajedno sa ostalim pripadnicima srpskih snaga otišli u Crkvinu, gde su tukli zatvorenike. Najmanje 16 zatvorenika je ubijeno.

Stanišić i Simatović su prvobitno oslobođeni 2013. godine, ali je ova odluka poništena i naloženo je novo suđenje. Na početku suđenja, u decembru 2015. godine, obojica su rekli da nisu krivi za zločine za koje su optuženi.

Stanišić se zbog bolesti od jula 2017. nalazi na privremenoj slobodi u Beogradu.