Članak

Paravac i ostali: Strah u Doboju

26. Novembra 2019.15:58
Svjedokinja Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine počinjene u Doboju govorila o stanju u ovom gradu pred početak rata, kao i svom ispitivanju, te suprugovom obavljanju radne obaveze.

Jasminka Hadžić je rekla kako je prije rata radila u službi javne bezbjednosti u Doboju, a da je njen suprug bio sudija u Okružnom sudu u istom gradu.

Ona je kazala da joj je Andrija Bjelošević jedno vrijeme bio nadređeni, a da je Milan Savić bio tehničar te je radio u kancelariji preko puta njene.

Jedne prilike, kako je ispričala, u hodniku Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) je bio zbor kojem je prisustvovala i na kojem se pričalo o ratu. Pojasnila je da je Bjelošević krenuo kada mu se obratila.

“Rekla sam: ‘Molim Vas, načelniče, stanite. Imamo malu djecu i roditelje, trebamo li ići iz Doboja? Hoće li nas klati?’”, izjavila je Hadžić, dodavši da je Bjelošević “ljudski primio” to što je rekla. Pojasnila je da joj se nije obratio, ali da je čula komentar da ju je shvatio i da se vidjelo na njoj da se uplašila.

Hadžić je svjedočila na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi da su u periodu od početka maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je bio usmjeren protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja.

Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.

Početkom maja 1992. godine, kako je kazala svjedokinja, poručeno joj je da ne dolazi više na posao, a njen suprug je također prestao raditi. Ona je navela da su bile aktivirane kolege koje su ranije bili u penziji.

Govoreći o životu u Doboju od početka maja, Hadžić je napomenula da jedan period nisu imali struju ni vodu, kao i da je postojao policijski sat, koji je važio za Bošnjake i Hrvate. Naglasila je da je jedne prilike čula djecu kako se dozivaju.

“To je bilo strašno. Govorili su: ‘Izađi da se igramo, mi možemo, mi smo Srbi’”, rekla je svjedokinja. Odbrana je istakla da svjedokinja to nije spomenula u svojoj izjavi iz 2004. godine, na šta je ona kazala da je čula to, te da je tada to možda nisu pitali.

Hadžić je naglasila da su njima u više navrata dolazile nepoznate uniformisane osobe u stan, kao i da je njen suprug bio odveden u logor, te da je čula kako se nalazi na Putnikovom brdu. Ona je navela da je on nakon 20 dana bio pušten da se presvuče i okupa, te da je rekao kako kopaju rovove i obavljaju poljoprivredne poslove.

Svjedokinja je kazala da je i ona jedne prilike bila dovedena u SUP, gdje je ispitivana, a da je poslije čula da je to bilo zbog zbora kada se obratila Bjeloševiću.

Hadžić je istakla kako misli da je Doboj napustila sa suprugom i porodicom u junu 1993. godine, putem razmjene. Dodala je da je postojao “neki centar, gdje se upisivalo za razmjene”.

Suđenje će se nastaviti 3. decembra.

 

Lamija Grebo