Članak

Džananović i Gadžo: Optuženi ga tukao i rezao nožem

17. Septembra 2019.16:32
Na suđenju za zločine počinjene u sarajevskom naselju Alipašino Polje, Državno tužilaštvo je pročitalo iskaze preminulih svjedoka, a u jednom se navodi kako je Senad Džananović tukao jednog svjedoka i rezao ga nožem.

Nikola Čakar je, u iskazu koji je dao pred Okružnim vojnim sudom u Sarajevu 1994. godine, naveo kako je u julu 1992. bio odveden u prostor “Konzuma”, gdje je čuo da je “u podrumu glavni bio Senad Džananović”.

On je pojasnio kako je jedne noći bio izveden u kancelariju, gdje je bilo više muškaraca, i ispitivan.

“Znam da u tom momentu nije bio prisutan Edin Gadžo. Džananović je rekao da legnem, uzeo nož i počeo me rezati po lijevoj strani vrata. Jedan stražar je pozvao stražu, nakon čega me Džananović pustio. Trag noža nije bio ni dubok, ni dug”, ispričao je u iskazu svjedok, dodavši da se jeste prepao, ali da je stekao utisak da Dažanović nije htio da ga ubije, već uplaši.

On je kazao da ga je u podrumu tukao Džananović, te da su ga iz podruma “Konzuma” Džananović i Gadžo odveli u kasarnu “Viktor Bubanj”.

Odbrane su na ovu izjavu izrazile prigovore zakonitosti, relevantnosti i autentičnosti, pojasnivši da se nesporno radi o izjavi iz drugog predmeta koji se vodio protiv optuženih.

Tužilaštvo BiH je optužilo Senada Džananovića i Edina Gadžu za zatvaranja, nečovječna postupanja i ubistva civila na Alipašinom Polju, a prema optužnici, oni su bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) “Stela” i specijalnih jedinica Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

U izjavi datoj Okružnom vojnom sudu u Sarajevu 1994. godine, svjedok Dragoljub Stanojević je ispričao kako je početkom juna 1992. odveden u štab “Stela”, gdje mu je Senad Džananović psovao i tukao ga, “udario palicom iza vrata”, a potom pozvao izvjesnog Suada.

“Dok Suad nije došao, Džananović me udario nogom. (…) Slomio mi rebro. Odnosno, ispravljam se, Senad me tad nije udario. Suad me udario nogom i slomio mi rebro”, rekao je svjedok.

On je istakao da je bio pušten, te sredinom juna 1992. godine ponovo priveden u podrum ispod ambulante.

Jedne prilike, kazao je, Džananović, Gadžo i druge osobe su povezali osobe srpske nacionalnosti i držali ih ispred zgrade pet-šest sati. Po povratku, kako je rekao, vojnici su tukli te osobe, ali njega lično nije tukao Džananović, ni Gadžo, niti je vidio da tuku druge.

Svjedok se prisjetio i da ga je, kada su bili izvedeni da čiste staklo, udario Edin Gadžo.

Tokom čitanja iskaza Čakara i Stanojevića, Tužilaštvo je u više navrata navelo da se dijelovi ovih izjava lošije vide. Također je pročitan i Stanojevićev iskaz dat Okružom vojnom sudu u Subotici 1997. godine, u kojem je zatražio da se isti ne ustupa medijima i javnosti, nego koristi “u sudske svrhe”.

Odbrane su prigovorile na oba Stanojevićeva iskaza, ukazavši, između ostalog, na neke kontradiktornosti među njima.

Na ovom ročištu pročitan je i iskaz Olge Zuković, koja je 2016. godine izjavila da je čula kako je njen sin Milorad u julu 1992. odveden da dâ izjavu u objektu “Borsalino”. Njegovi posmrtni ostaci, kazala je, ekshumirani su sa sarajevskog groblja “Lav”, a od doktora koji je bio prisutan prilikom prepoznavanja tijela saznala je da je sinova smrt nasupila usljed pucanja u potiljak.

Suđenje će se nastaviti 24. septembra.