Tužilac Idriz Begić negira da je zahtijevao novac

Begić je kazao da je tačno da je pomagao većem broju ljudi, naročito što se tiče pravne pomoći, a to su, kako je rekao, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) znali i iskoristili na način da “preko podobnog Salkana” njemu uvale novac koji nije tražio.

Optuženi je pojasnio da je Džakulića upoznao u oktobru 2015. u Općinskom sudu u Cazinu, kada je mijenjao kolegicu, da mu se predstavio kao rođak njegovog poznanika koji mu je pomagao u pronalasku grobnica na području Prijedora i da mu je zbog tog rođaka dao broj telefona.

“Poslije godinu me pozvao i rekao da mora ići na izdržavanje kazne i pitao da mu pomognem oko odlaganja. Rekao sam mu da donese uputni akt. Rekao mi je usput da ima komšiju koji je bijeda, sirotinja, da ima optužnicu za šumsku krađu i da treba ići na rad u Sloveniju”, kazao je Begić.

Prema njegovim riječima, kada mu je Džakulić donio optužnicu, vidio je da se radi o Mevludinu Hadžiću, te mu je rekao, između ostalog, da može ići na sporazum o priznanju krivnje, ili ako mu se izrekne kazna do godine zatvora, da može biti zamijenjena radom za opće dobro na slobodi.

“Pitao je za mogućnosti brisanja postupka, povlačenja optužnice, da Hadžić ima rođaka u inostranstvu koji posjeduje ‘brdo para’. Rekao sam da nikakav novac ne dolazi u obzir”, kazao je optuženi i dodao da je, nakon što mu je ponuđen novac, pomislio da se “iza njega neko nalazi”.

Begić je rekao da je Džakulić uvijek nastojao započeti priču u novcu, da ga je pozivao na ručkove i jedne mu je prilike u džep jakne gurnuo papir s riječima: “Evo tebi ova presuda što sam donio”, i da je kasnije vidio da se radi o novcu.

“Kada sam pitao šta znači taj novac, odgovorio je kako zna da ja neću novac, ali da mu puno pomažem. Tada sam učvrstio tvrdnju da je on izvršilac i odlučio otkriti ko je naručilac”, ispričao je Begić.

Kasnije mu se, kako je kazao, Džakulić javio s molbom da mu pomogne oko zahtjeva za objedinjenje kazni prema presudama Suda BiH i cazinskog Općinskog suda, zbog čega je došao u njegovu kancelariju te je pred njim pisao zahtjev za nepravo ponavljanje postupka, a zatim je, kako je rekao optuženi, pričao o Hadžiću.

Zahtjev je optuženi, prema njegovim riječima, stavio u kovertu i na njoj napisao adresu Suda BiH, koju je Džakulić uzeo, stavio novac pored spisa i izašao.

“Ostao sam na stolici s mobitelom u ruci i razmišljao koga da zovem. U tom trenutku u kancelariju ulaze pripadnici SIPA-e, prebrojavaju novac i kažu da fali 200 eura. Rekao sam im da zaustave Salkana”, naglasio je optuženi i naveo da su poslije pretreseni kancelarija, njegov stan i vozilo, ali da 200 eura nije pronađeno, kao i da ga je neko iz SIPA-e kasnije pitao da li mu je Džakulić možda dao 200 KM, i nakon negativnog odgovora prokomentarisao: “Vidi lopine, mahnuo je i te pare.”

Begić je kazao kako je odmah pomislio da iza svega toga stoji njegov kolega tužilac Husein Uzeirović, da za to nema čvrste dokaze, ali da ima razloge vjerovati u to, posebno što mu je ranije, kako je rekao, slične stvari radio, a što je završilo odbacivanjem disciplinske tužbe i obustavljanjem istrage.

Za Uzeirovića je ispričao da je pretendovao na poziciju glavnog tužioca i da je u njemu vidio konkurenciju, kao i da je bio upućen u posebne istražne radnje.

“Sve što je Džakulić, kao ključni svjedok Optužbe, iznio u svojim iskazima jeste laž, neistina, naročito okolnosti pod kojima sam primio novac”, zaključio je Begić.

Njemu se na teret stavlja da je, kao tužilac u Bihaću, u periodu od oktobra do decembra 2016. godine od optuženog za šumsku krađu, nakon što ga je uvjerio da mu prijeti kazna zatvora, preko posrednika zahtijevao i primio novac u iznosu od 3.000 eura.

Suđenje se nastavlja 14. oktobra, kada će sarajevsko Kantonalno tužilaštvo iznijeti završnu riječ.