Čaušević samo “odmogao“ firmi “Eko-san”

Kasim Sadiković, otac optuženog, kazao je da je “Eko-san” osnovao njegov brat, kao i da je on u dva navrata bio zamjenik direktora, a od 2011. odgovorna osoba u firmi. Ispričao je kako je 2010. bio operisan i da je zbog njegovog zdravstvenog stanja u tom periodu pomagao optuženi Anes Sadiković, koji je tada bio u firmi “Bosnaekspres” u Doboju, najčešće oko robnih marki i žigova.

“Većina ostalih firmi su imale neznatno niže cijene za istu uvezenu robu u odnosu na ‘Eko-san’. Njima nisu ni uvećavali osnovicu, a meni jesu, nekada pet, deset ili dvadeset posto. Fakture su počeli podizati 2007-2008., a kasnije svaku od njih. Rijetkost je bilo da je faktura prihvaćena”, rekao je svjedok.

Prema njegovim riječima, špediter je na ta rješenja ulagao žalbe šefu carinske ispostave, potom regionalnom centru i samoj upravi UIO-a, da bi na kraju Sud BiH donio odluku da su osnovice nezakonito podizane.

Svjedok je ispričao da je jedne prilike sjedio s Ramizom Delalićem kada je naišao Čaušević, za kojeg mu je Delalić kazao da je direktor UIO-a.

“Tada sam rekao da mi ta UIO podiže cijene. Čaušević je odgovorio da to nije tačno i da se radi po zakonu. Rekao sam da ću donijeti dokumente koji potvrđuju suprotno, te sam stavio u kovertu četiri fakture od ostalih i jednu od moje firme, a Ramiz je konobaru dao da odnese Čauševiću. Konobar se vratio ubrzo i rekao da Čaušević to nije htio da uzme. Te sam dokumente poslije poštom poslao u UIO”, prisjetio se svjedok.

Naveo je da je poslije sa advokatom dva puta išao u prostorije UIO-a kod Čauševića, i to prvi put da vidi zašto je u podređenom položaju u odnosu na druge uvoznike, a optuženi mu je tada kazao da to nije tako.

Drugi put je sa advokatom bio da vidi zašto druga firma krijumčari robu koju je “Eko-san” zaštitio žigovima, a optuženi je rekao: “Ja to ne mogu, ima odluka.” Naveo je svjedok da su u nekoliko navrata paljeni kamioni s njegovom robom, da su neke osobe, među kojima i Sido Karić, ukrale pečat s pijace “Arizona” i slali tužilaštvu i policiji dopise jer su “preko Anesa išli da unište njega”.

Za Čauševića je kazao da je samo odmogao firmi “Eko-san”, a na pitanje da li mu je tražio novac, odgovorio je da ne vidi razlog zbog čega bi to učinio i dodao: “I da je tražio, ne bi dobio.”

Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila. S njima je bio optužen i Sedinet Karić, koji je osuđen po sporazumu na godinu zatvora zbog davanja dara.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, Kasim Sadiković je rekao da Anes nije mogao imati ni 1.000 ni 100 KM koje bi dao Čauševiću, jer je novac u porodici bio pod njegovom kontrolom. Ustvrdio je i da nikada sa svojim sinom nije Čauševiću odnio novac.

Nastavak suđenja je 15. augusta.