Radovan Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Sudija Vagn Prüsse Joensen je istaknuo da su, osim nekoliko incidenata iz općina, sve tačke prvostepene presude potvrđene, uključujući tačku optužnice za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva.

Prema sudiji, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti, te je Žalbeno vijeće zaključilo da je 40 godina neadekvatna kazna, posebno kada se imaju u vidu druge presude u Haagu.

“Vijeće smatra da je kazna od 40 godina neadekvatna, kada se njegova kazna poredi s osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora”, kazao je Joensen.

Žalbeno vijeće je potvrdilo tačku optužnice koja se odnosi na oslobađanje za genocid 1992. u sedam općina na području BiH.

“Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije Den Prade, stava je da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992.”, rekao je Joensen.

Govoreći o prvoj tački žalbe, da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudija Joensen je izjavio da tužioci nisu dokazali da je Prvostepeno vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.

Žalbeno vijeće je potvrdilo prvostepenu presudu koja se odnosi na uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce 1995. godine.

Sudija Joensen je rekao da se Prvostepeno vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni.

“Karadžićevi navodi da je on odgovoran samo zato samo što je predsjednik jesu neuvjerljivi”, naveo je sudija.

Sudija Joensen je kazao da je Karadžić u svojoj žalbi pogrešno interpretirao zaključke prvostepene presude.

“Kada navodi da nije znao za količinu ubistava i skalu zločina, Karadžić se ne bavi dokazima, i pogrešno interpretira prvostepenu presudu. Njegovi navodi nisu ni razumni niti vjerovatni”, rekao je sudija.

Govoreći o ubistvima nakon pada Srebrenice, Vijeće je utvrdilo da je znao za ubistva u julu 1995. godine.

Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.