Slobodan Panić rekao je da je 18. maja 1992. mobilisan u policiju i istog dana na putu do kuće u selu Lukavac kod Brčkog uhapšen sa Cvjetinom Maksimovićem. Na kraju su dovedeni u školu u Donjoj Mahali.
“Tu su nas predstavili kao Arkanove ‘Bijele orlove’, da smo ubijali”, prisjetio se Panić.
S trojicom zatočenika, kako je dodao, mučen je strujom i udaran. Tražili su im da priznaju da su počinili zločine.
“Mene su tjerali da kažem da sam ubio četvoro ljudi i silovao pet žena. Ja to nisam htio… sve dok Luka nije podlegao”, rekao je Panić.
On je izjavio kako je Luka Jakić dovučen nakon batina i izdahnuo.
“Pera Vincentić mi je u kancelariji rekao: ‘Mlad si. Ako se snimiš i odeš u javnost, ostaćeš živ. Poslije ćeš dokazivati. Hoćeš, kao Luka, da plivaš Savom?’”, prisjetio se Panić.
On je dodao da su snimljeni kako priznaju zločine i da su poslije o tome davali izjave novinarima iz raznih zemalja.
Panić je kazao da su udarani i gubili svijest, a potom polijevani hladnom vodom. Nabrojao je imena nekoliko zatočenika koji su podlegli batinama.
Od čuvara koji su ih udarali prisjetio se Pere Konja, Mate Rakijice, Dame, Ćorka, Pere Filipovića, Stile, kao i Kemija, za kojeg je poslije čuo da se zove Mirko Jurić.
Svjedok je ispričao da ga je Rakijica jednom zarezao nožem po prstu, te da je Kemi pao kada se zaletio da ga nogom udari u glavu, a da mu je Dama nožem probio dlan. On je naveo da Pero nije dao da ih udaraju “u facu, zbog novinara”.
Panić je rekao i da su mu gasili cigarete na glavi i ubacivali opuške u čizme. Jedne prilike, kako je dodao, Senahida Đurđicu i njega udarali su palicom po polnom organu.
“Meni je tad život bio ništa. Više nisam to mogao ni podnijeti”, opisao je svjedok kako se osjećao kada su ih izveli na strijeljanje.
Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Cvjetin Maksimović je takođe ispričao kako je uhapšen sa Panićem i odveden u školu u Donjoj Mahali. Kazao je da je bilo udaraca i premlaćivanja, ali da ne želi da se toga sjeća.
“Tražili su mi da dam izjavu kako sam u Luci Brčko – a tad nisam ni znao da je tamo bio logor – strijeljao 80 ljudi, silovao ne znam koliko žena, klao… Nakon torture sam priznao. Meni, Slobodanu, Luki i Jovi su stavljali struju na uši. Dojadile su mi muke. Luka nije dao izjavu. On je umro”, prisjetio se Maksimović.
Naveo je da ga je jedan stražar udario nogom u lice i polomio mu zube. Od drugih je čuo da je to bio Rakijica.
Na pitanje Odbrane, on je potvrdio da je su imali oružje u kolima kada su uhapšeni.
Govoreći o uslovima u školi, svjedoci su rekli da su nuždu vršili uglavnom u kantu, da su im hranu “preskakali” i po tri dana, kao i da su se za 13 mjeseci okupali dva puta.
Suđenje se nastavlja 27. marta.
