This post is also available in: English
Odbrana je navela da Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi bio u Sasama u drugoj polovini maja 1992. godine, kada su, prema optužnici, ubijeni Mejra i Alaga Halilović.
Cvetković se, prema Odbrani, u Sase vratio iz vojske 8. ili 9. juna 1992. godine, a svjedoci Tužilaštva su navodili različite vremenske termine kada su ga vidjeli.
Branilac Miodrag Stojanović je ocijenio da zaštićeni svjedok “A” ne govori istinu, jer nije mogao vidjeti kuću Halilovića sa mjesta na kojem tvrdi da je bio, kao i zbog drugih nelogičnosti u iskazu.
Osim toga, kako je dodao Stojanović, svjedok “A” ne spominje da je tada vidio Tomislava Đokanovića, koga je Tužilaštvo takođe saslušalo kao očevica. Stojanović je naglasio da je svjedok “A” izjavio da je tu bio svjedok “B”, od koga je Tužilaštvo odustalo nakon što je doveden na suđenje.
Branilac je naveo da je Odbrana dovela svjedoka Vladana Veselinovića, za kojeg su svjedoci kazali da je bio sa Cvetkovićem kada su ubijeni Halilovići, i koji je negirao te navode.
Stojanović je podsjetio i na druge svjedoke Odbrane, koji su spominjali druga lica kao počinioce ubistva. Rekao je i da su drugi svjedoci potvrdili da su bile razne priče o tome ko je ubio Haliloviće.
Kad je riječ o optužbama koje Cvetkovića terete da je u junu 1992. silovao oštećene E.K. i R.D.H. u Bratuncu, Stojanović je navodio razlike u njihovim kao i u svjedočenju još jedne žene koja je s njima dovedena.
Iako Tužilaštvo, kako je kazao Stojanović, E.K. “glorifikuje kao svjedoka za poželjeti”, njen i iskazi drugih svjedokinja su kontradiktorni.
Rekao je da je E.K. različito navodila imena lica koja su bila u Bratuncu, dodajući i izostavljajući osobe u ranijim iskazima.
Stojanović je ocijenio da Tužilaštvo nije dokazalo ni status optuženog u ratu.
Prema njegovim riječima, ovaj slučaj je specifičan nakon medijskog eksponiranja E.K. i hapšenja Cvetkovića, a tek onda se javljaju i drugi svjedoci, koji “punih 25 godina to ne prijavljuju”.
Branilac je predložio oslobađajuću presudu, ali je “iz opreza” naveo da Cvetković ranije nije osuđivan i da je u vrijeme kada su počinjeni zločini imao 19 godina.
U ime oštećene E.K. podnesen je zahtjev za odštetu u visini od 45.000 konvertibilnih maraka (KM) kao naknadu za pretrpljeni strah, duševnu bol i trajno umanjenu životnu sposobnost.
Optuženi Cvetković je kazao da od početka procesa želi ići na poligraf sa E.K. i da je spreman na doživotni zatvor ako ga ne prođe. Za Haliloviće je rekao da su bili stari i bolesni ljudi, i da im on nije uradio ništa loše.
Sudsko vijeće je za 22. mart zakazalo izricanje presude.
