Predsjednik Mehanizma odbio Šešeljev zahtjev za žalbu

Agius je u svojoj odluci naveo da Šešelj u zahtjevu nije dokazao da su mu prekršena prava statutom Mehanizma koji ne predviđa mogućnost žalbe na drugostepenu presudu.

Šešelj je u svom zahtjevu Agiusu naveo da mu se mora odobriti pravo na žalbu s obzirom da je u prvostepenom postupku oslobođen krivice, dok je u drugostepenom postupku osuđen na deset godina zatvora.

Ovaj zahtjev Šešelj je prvo uputio Žalbenom vijeću, koje ga je proglasilo krivim, ali je odbijen, nakon čega je zatražio od Agiusa pravo na žalbu.

U svom zahtjevu MMKS-u Šešelj je naveo da je pravo na žalbu na osuđujuću presudu “elementarno pravo”, koje se ne smije nikome osporiti.

“Presuda izrečena od strane Mehanizma predstavlja pravni presedan. (…) Nezamislivo je da osoba koja se proglasi krivom i osudi za zločin nema pravo da se žali na takvu odluku”, rekao je Šešelj.

Šešelj smatra da Mehanizam nije smio donijeti konačnu presudu, te da se ona kojom je osuđen na deset godina zatvora trebala posmatrati kao “prvostepena odluka”.

U aprilu prošle godine Šešelj je proglašen krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela.

Prema pravosnažnoj presudi, odgovoran je po osnovu govora održanog 1992. godine u Hrtkovcima kojim je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela, poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.

MMKS je u aprilu prošle godine zaključio da je Šešelj govorom koji je u Hrtkovcima održao 6. maja 1992. podstakao progon, deportaciju i prisilno premještanje Hrvata. Po pravosnažnoj presudi, Šešelj je tim govorom i “počinio” progon nad Hrvatima – “kršenjem prava na bezbjednost”.

Istom presudom Šešelj je oslobođen krivice za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, iako je Mehanizam kritizirao određene zaključke Prvostepenog vijeća, poput onog da u Zvorniku nije počinjen progon nesrpskog stanovništva.

S obzirom da je postupak protiv njega trajao više od deset godina, Šešelj se trenutno nalazi na slobodi u Srbiji.