Članak

Fondacija “Nuhanović” se bori za reparacije sirijskim žrtvama (VIDEO)

7. Januara 2019.10:23
Zbog nedostatka političke volje na međunarodnom nivou da se osnuje posebni sud za ratne zločine počinjene u Siriji, holandska Fondacija “Nuhanović” planira pokrenuti pred tamošnjim sudovima nekoliko postupaka u kojima će zahtijevati reparacije sirijskim državljanima.

This post is also available in: English (English)

Fondacija “Nuhanović” – nazvana po porodici Hasana Nuhanovića, koji je preživio genocid u Srebrenici – u saradnji sa Sirijskom pravnom mrežom pred sudovima u Holandiji razmatra pokretanje nekoliko postupaka u kojima će reparacije za pretrpljenu bol i štetu tražiti sirijski državljani.

Advokat Ahmad Z. iz Sirijske pravne mreže, koja je proizašla iz Fondacije “Nuhanović” i Centra za ratne reparacije pri Univerzitetu u Amsterdamu, kaže za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da trenutno radi na skupljanju dokaza, lociranju svjedoka i potencijalnih osumnjičenih na području Holandije.

“Nismo još uvijek podnijeli nijedan slučaj pred bilo kojim holandskim sudom. Još uvijek razgovaramo sa žrtvama. (…) Još uvijek razmatramo i skupljamo informacije o ovim slučajevima”, kaže Ahmad.

Prema Ahmadu, jedina mogućnost da hiljade Sirijaca koji su se nastanili u Holandiji bježeći od rata i zločina u svojoj domovini, dobiju neke reparacije jeste pred holandskim sudovima, s obzirom da ne postoji podrška da se osnuje posebni tribunal po uzoru na Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Prema procjeni Ujedinjenih nacija (UN), od 2011. godine u Siriji je ubijeno ukupno 400.000 osoba, dok ih je ranjeno više od milion. Preko pet miliona Sirijaca je bilo prisiljeno napustiti ovu zemlju usljed konflikta te pronaći utočište u susjednim i evropskim državama, ali i drugim zemljama širom svijeta.

Vijeće ministara BiH je prošlog mjeseca objavilo da je od početka godine u našu zemlju ušlo oko 22.000 migranata, od kojih je više od 2.500 bilo iz Sirije.

Uprkos pozivima organizacija za zaštitu ljudskih prava – poput Amnesty Internationala – da se osnuje poseban tribunal za Siriju ili da se istrage za ratne zločine pokrenu pred stalnim Međunarodnim krivičnim sudom – koji ima vlastiti fond za reparacije žrtvama i svjedocima – do toga nije došlo.

“Katastrofalni neuspjeh međunarodne zajednice da preduzme konkretne korake kojima bi zaštitila građane Sirije omogućio je zaraćenim stranama – najviše snagama sirijskih vlasti – da čine ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, često uz pomoć stranih sila, poput Rusije”, naveli su iz Amnesty Internationala u proljeće ove godine, na sedmu godišnjicu od početka sukoba.

Bivša glasnogovornica MKSJ-a Nerma Jelačić, koja danas radi u Međunarodnoj komisiji za pravdu i odgovornost (CIJA), pojašnjava da je ova organizacija osnovana početkom rata u Siriji kako bi se bavila dokumentovanjem zločina u ovoj zemlji.

“Cijela poenta osnivanja Komisije je bila da uradimo ono što možemo kada su ratovi u toku, a politička volja na međunarodnom nivou ne postoji da se ti zločini procesuiraju… Ono što viđamo u Siriji nismo ranije vidjeli, i ne govorim tu samo o korištenju hemijskog oružja i modifikovanih bombi – koje su čak i gore od onih koje su padale na Sarajevo – nego govorim o pristupu torturi. O ogromnim organizovanim sistemima, logorima, zatvorima, iznad i ispod zemlje”, kaže Jelačić.

Iako, kako kaže, ne postoji međunarodni sud za Siriju, širom Evrope sudovi rade na predmetima ratnih zločina. Prema Jelačić, oni koriste građu i dokaze CIJA-e da bi priveli pravdi “one koji se pokušavaju prikriti i predstaviti kao izbjeglice u Evropi”.

Sirijski borci u Raki. Izvor: VOA-Elizabeth Arrott

U nekoliko zemalja Evrope, po principu univerzalne nadležnosti za predmete ratnih zločina, pokrenuti su postupci za ratne zločine protiv državljana Sirije. Tako je prošlog mjeseca francuski sud raspisao potjernice za direktorom Obavještajne agencije Sirije Alijem Mamloukom, šefom avijacije Jamilom Hassanom – koga traži i njemačko pravosuđe po optužbama za ratni zločin – i Mamloukovim podređenim Abdelom Salamom Mahmoudom.

Amnesty International je ove potjernice nazvao “važnim korakom za pravdu”.

Ahmad se slaže da do osnivanja međunarodnog tribunala za Siriju neće ni doći u budućnosti zbog nepostojanja političke volje, te se stoga također bazira na holandske sudove.

“Imamo političke probleme s obzirom da Rusija stavlja veto u Ujedinjenim nacijama na bilo kakvu priču o međunarodnoj istrazi ratnih zločina, a Sirija nije ni potpisnica Rimskog statuta kojim je osnovan Međunarodni krivični sud. (…) Osnivanje tribunala za Siriju je nemoguće, tako da se baziramo na lokalno pravosuđe za reparacije”, kaže on i dodaje da traži i svjedoke zločina, kao i “moguće počinioce koji su se nastanili u Holandiji”.

Kao dodatni problem, Ahmad navodi da veliki broj žrtava ne želi da javno govori “iz straha za svoje porodice ili zato jer misle da bi im to moglo naškoditi prilikom traženja azila”. Napominje da je bilo lakše doći do svjedoka zločina u bivšoj Jugoslaviji zbog osnivanja MKSJ-a, koji su osnovale Ujedinjene nacije.

Iako je Sirija ratificirala nekoliko konvencija UN-a, zbog istovremenog bojkota procesa izvještavanja prema nadležnim tijelima UN-a i odbijanja da se prihvati nadležnost ovih tijela za ispitivanje navoda o kršenju ljudskih prava za žrtve ratnih zločina u Siriji, komiteti UN-a “u trenutnoj konstelaciji ne predstavljaju validnu opciju u njihovoj borbi za pristup pravdi i reparacijama”, ističe Adrijana Hanušić-Bećirović iz organizacije TRIAL International.

Hanušić-Bećirović pojašnjava da iako je Sirija potpisnica UN-ove Konvencije protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg ponašanja ili kažnjavanja, ona nije prihvatila opciju iz člana 20 Konvencije, odnosno mogućnost Komiteta protiv mučenja da provede povjerljivu istragu o navodima sistematskog mučenja, niti je prihvatila nadležnost Komiteta da direktno ispituje predstavke pojedinaca o navodima mučenja u ovoj državi.

“Kada je riječ o generalnim izvještajima s preporukama Komiteta protiv mučenja upućenim Siriji, poput posljednjeg izvještaja Komiteta o Siriji iz 2012. godine, ova država odbija da dostavi sopstvene izvještaje o implementaciji usvojenih preporuka, iz očitog razloga kršenja tih preporuka i svih standarda koje Konvencija protiv mučenja predviđa”, naglašava Hanušić-Bećirović, koja radi na pripremanju zahtjeva porodica iz BiH.

Neke od žrtava rata u BiH su, u potrazi za reparacijama, tužili UN – što je odbijeno zbog imuniteta koji UN posjeduje – ali i Holandiju, čije su snage 1995. godine bile raspoređene u Srebrenici.

Hasan Nuhanović – po čijoj porodici je Fondacija “Nuhanović” dobila ime, ali on, kako kaže, nema direktne veze s njenim radom – dobio je tužbu protiv Holandije, čiji su vojnici članove njegove porodice u julu 1995. godine predali srpskim snagama, koje su ih potom ubile.

Identičnu tužbu podnijele su porodice žrtava genocida, i prvostepenom presudom je utvrđeno da je Holandija kriva za smrt oko 300 ljudi koji su se krili u Potočarima. Trenutno se čeka odluka po žalbi holandskih vlasti.

Ahmad kaže da je situacija za sirijske žrtve u Holandiji mnogo teža.

Lamija Grebo


This post is also available in: English (English)