Neslaganje dvojice haških sudija dovelo do blokade postupaka

Antonettijeva odluka unijela je u završnoj fazi rada suda “atmosferu nestabilnosti”, ocjena je Tužilaštva vidljiva iz njihovih dopisa sudu. Budući da nema pravo da se žali, Tužilaštvo sada pravnim i proceduralnim manevrima nastoji da isposluje formiranje sudskog vijeća koje bi tu odluku praktično poništilo, a zahtjev Mladićeve Odbrane za izuzeće ponovo razmotrilo.

Sagovornik Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) sa velikim haškim iskustvom, koji je zatražio anonimnost zbog sadašnjeg položaja, također je primijetio “atmosferu nestabilnosti”.

“Po praksi Tribunala, ovo je apsolutni presedan i niko sad ne može reći kud to sve može da odvede”, kazao je on.

Sudija Antonetti je početkom septembra prihvatio zahtjev Odbrane Mladića da iz Apelacionog vijeća, zbog “utiska da su pristrasni”, budu izuzeti predsjedavajući Theodor Meron i sudije Carmel Agius i Daqun Liu.

Antonettija je za ovu odluku ovlastio Meron, kao predsjednik Suda u Haagu, s obzirom da se podnesak odnosio na samog Merona – pa zbog toga nije mogao odlučivati.

Odbrana Radovana Karadžića iskoristila je, potom, Antonettijevu odluku da i sama zatraži izuzeće Merona iz Vijeća, koje bi do kraja godine trebalo da izrekne konačnu presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS).

Da bi spriječio odugovlačenje procesa i izbjegao izvjesnu Antonettijevu odluku o svom izuzeću, sudija Meron se brzo sam povukao iz procesa protiv Karadžića. Meron se pritom nije ustezao da primijeti da je Antonettijeva odluka u slučaju Mladić “naškodila interesima suda”.

Karadžić i Mladić su u odvojenim prvostepenim presudama Haškog tribunala proglašeni krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora, a Mladić na doživotnu zatvorsku kaznu. Obojica su uložili žalbe.

Odluka štetna za sud
U odluci o izuzeću, sudija Antonetti je usvojio tvrdnju Mladićeve Odbrane da sudije Meron, Agius i Liu nisu nepristrasni, zato što su u nekoliko ranijih procesa učestvovali u donošenju presuda kojima su Mladiću podređeni oficiri Vojske Republike Srpske (VRS) bili osuđeni zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici u julu 1995. godine.

U tim presudama, po tvrdnji Odbrane koju je Antonetti prihvatio, sudije Meron, Agius i Liu su unaprijed utvrdili i Mladićevu krivicu za genocid u Srebrenici, donoseći zaključke o njegovoj ulozi i odgovornosti.

Time je sudija Antonetti drastično odstupio od sudske prakse, što se može vidjeti iz obrazloženja odluke kojom je Haški tribunal, prije samo dvije godine, odbio isti Mladićev zahtjev.

To što iste sudije rade u identičnim ili sličnim procesima za zločine u BiH ne može automatski značiti da su oni pristrasni, ako se ima u vidu da presude moraju podrobno obrazložiti i utemeljiti na dokazima, pisalo je u odluci donesenoj prije dvije godine.

U ranijim presudama oficirima VRS-a, sudije “nisu utvrđivale” Mladićevu “krivičnu odgovornost”, niti su ga unaprijed “osudile”, već su nabrojale “nalaze o činjenicama koje se tiču Mladića”, čime “nije narušeno njegovo pravo na fer suđenje”, zaključio je tada Tribunal.

Drugim riječima, ono što je za branioce unaprijed donijeta osuđujuća presuda, za sudije su procesno utvrđene činjenice, koje su tek osnova za razmatranje Mladićeve krivice.

Ili je tako bilo do “Antonettijevog presedana”, čije uzroke posmatrači, poput predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murata Tahirovića, vide kao “čistu osvetu Antonettija sudiji Meronu” zbog presude u slučaju Vojislava Šešelja.

Antonetti je bio predsjedavajući sudija prvostepenog vijeća koje je oslobodilo Šešelja krivice, dok je u žalbenom postupku lider srpskih radikala osuđen na deset godina zatvora.

Zanimljivo je da je Mladićeva Odbrana 2016. unaprijed tražila i izuzeće samog Antonettija, tvrdeći da ni on ne može biti nepristrasan zato što je bio član Apelacionog vijeća koje je Mladiću potčinjenog Zdravka Tolimira pravosnažno osudilo na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.

Tim vijećem predsjedavao je sudija Meron, a Antonetti se suprotstavio nekim od ključnih nalaza o Tolimirovoj odgovornosti.

Za razliku od sudija Merona, Agiusa i Liua, izuzeće Antonettija zbog pristrasnosti sada nije zatraženo, niti je o njemu odlučivano.

Izuzeće sudije “heroja”
Iako tvrdi da je odluka o izuzeću pogrešna, Tužilaštvo se u svojim prigovorima ograničilo na proceduralne propuste koje je, kako tvrdi, počinio sudija Antonetti.

Tužioci smatraju da Antonetti nije smio odlučivati sam, već je morao imenovati tročlano vijeće koje bi donijelo odluku o zahtjevu za izuzeće, na šta ga, doduše, ne obavezuju pravila, ali mu to nalaže uspostavljena praksa s obzirom na veliki značaj odluke.

Karadžićev branilac Peter Robinson u izjavi za BIRN BiH kaže kako je odluka sudije Antonettija “odstupanje od sudske prakse Haškog tribunala”. Ranijom praksom, podsjeća Robinson, “bilo je dozvoljeno da iste sudije odlučuju u više povezanih predmeta, djelimično iz nužde jer je u Apelacionom vijeću Tribunala bilo samo pet stalnih sudija”.

Robinson, s druge strane, smatra da je Antonettijeva odluka “dobrodošla” ako se ima u vidu da Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), pravni nasljednik Tribunala, sada “ima 25 sudija, od kojih mnogi nikada nisu bili članovi vijeća u povezanim procesima”.

Robinson kaže da je “u interesu pravde da Meron ne odlučuje o Karadžićevoj žalbi, nakon što se standard za izuzeće promijenio u slučaju Mladić”.

“Sudija Meron potvrdio je osuđujuće presude za 14 osoba podređenih Karadžiću. Uprkos pravičnosti koju je Meron iskazao u dosadašnjem radu, uvijek je bolje imati svjež pristup u žalbenom postupku”, rekao je Robinson.

Karadžićev advokat vjeruje i da će “ovaj liberalniji standard za izuzeće doprinijeti većem povjerenju u odluke Mehanizma”.

Šta će konkretno donijeti taj “liberalniji pristup”, naročito u procesu protiv Mladića, sagovornici BIRN-a BiH, advokati i stručna javnost još uvijek sa sigurnošću ne mogu predvidjeti, tim prije što je većina novoimenovanih sudija do sada radila samo u sudu za genocid u Ruandi.

Izuzetak je sudija Prisca Matimba Nyambe iz Zambije, koja će, Antonettijevom voljom, predsjedavati Apelacionim vijećem koje će Mladiću izreći konačnu presudu.

U ranijem procesu protiv Zdravka Tolimira, sudija Nyambe se usprotivila osuđujućoj presudi, tvrdeći da nije dokazano da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Tolimir odgovoran kao učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem je čelu bio Mladić.

Haško tužilaštvo još uvijek nije zatražilo ispitivanje može li se i takav stav sudije Nyambe, u svjetlu “Antonettijevog presedana”, protumačiti kao “utisak pristrasnosti”, ovoga puta u korist optuženog.

Nagle izmjene standarda
Situaciju je dodatno zakomplikovalo to što je novoimenovani sudija Mparany Mamy Richard Rajohnson sa Madagaskara preminuo i mora mu se odrediti zamjena.

Za sada nije jasno ni ko će imenovati novog člana Apelacionog veća – da li predsjednik Meron ili sudija Antonetti. Slična rasprava oko toga ko će i koje sudije postaviti u Apelaciono vijeće odvija se i u procesu protiv Karadžića.

Poslije povlačenja, sudija Meron je, u svojstvu predsjednika suda, kao svoju zamjenu odredio Ivu Nelsona Rosu iz Portugala, ali su to njegovo pravo osporili i Karadžićeva Odbrana i sudija Antonetti, koji vjeruju da novog člana Vijeća mora imenovati Antonetti.

Karaždić je zatražio i da se iz Apelacionog vijeća ukloni još jednan sudija – William Sekule iz Tanzanije, zato što je ranije učestvovao u potvrđivanju presuda kojima su Karadžiću potčinjeni oficiri VRS-a Ljubiša Beara, Vujadin Popović i Zdravko Tolimir bili osuđeni na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.

Branilac Robinson unaprijed je zatražio i da izricanje presude Karadžiću bude odloženo ukoliko sudija Sekule bude diskvalifikovan.

Meron je u srijedu, 17. oktobra, imenovao petočlano vijeće koje bi trebalo donijeti odluku o tome da li on ili Antonetti imaju moć određivanja zamjena u slučaju Karadžić. Prošle sedmice imenovano je i troje sudija koji će se pozabaviti izmjenama Vijeća u žalbenom postupku na suđenju Ratku Mladiću.

I sam Meron je nekoliko puta donosio presude kojima je izmijenjena uspostavljena praksa Tribunala, što je naročito vidljivo u pravosnažnim oslobađajućim presudama hrvatskom generalu Anti Gotovini i načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću.

Tim odlukama, za koje je Meron obezbijedio sudijsku većinu, bile su poništene prvostepene presude Tribunala kojim je Gotovina bio osuđen na 24 godine zatvora, a Perišić na zatvorsku kaznu od 27 godina.

Među sudijama i tužiocima Tribunala, pravnim stručnjacima i posmatračima, te odluke izazvale su nerazumijevanje i oštre kritike zbog neuobičajenih pravnih kriterija na kojima su bile utemeljene.

Sudija Frederik Harhoff tada je u cirkularnom pismu poslanom na 56 adresa oštro kritikovao Haški tribunal. On je naveo kako su zabrinjavajuće oslobađajuće presude u slučaju hrvatskih generala i drugih te je u pismu naznačio da je Theodor Meron vršio pritisak na druge sudije.

Pravni standard koji je, pod uticajem sudije Merona, bio primijenjen u slučaju Perišić, Tribunal je ubrzo napustio.

Nekoliko mjeseci prije isteka svog predsjedničkog mandata, sudija Meron je i sam postao “žrtva” nagle promjene sudske prakse i kontroverznom Antonettijevom odlukom praktično je lišen direktnog uticaja na krajnji ishod dva najvažnija procesa u istoriji suda.