Jerko Ivanković Lijanović je, kao zastupnik firme “Lijanovići”, rekao da ni on ni društvo nisu počinili ništa od onoga što im se optužnicom stavlja na teret, kao i da je zloupotrebama položaja i institucija uništen nekada najveći proizvođač.
“Svi ugovori koji se navode u optužnici jesu legalni i u njima nema ništa nezakonito. Sve povlastice su date iz legalnih izvora putem računa, nije se radilo o neobičnim ili prikrivenim iznosima”, istakao je Ivanković Lijanović.
U vezi s neplaćenim porezom koji se firmi stavlja na teret, Ivanković Lijanović je izjavio da se radi o već presuđenoj stvari u prekršajnom postupku, ali da ni za to nije bilo osnova jer je lokalni sud – kako je dodao – vjerovatno pod političkim uticajem, dao vjeru zapisnicima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO).
Osvrnuo se i na svoje hapšenje dva dana prije izborne kampanje 2014. godine, nezakonito sastavljanje službenih zabilješki inspektora koji su vršili kontrole i što navodi UIO-a i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) nisu provjeravani, a to, po njemu, upućuje na zaključak da Tužilaštvo nije postupalo zakonito.
“Cilj je bila moja diskreditacija. Protiv mene se vode dva postupka za djela koja nisam počinio”, naglasio je optuženi i dodao da su UIO i SIPA pod političkim uticajem iznijeli lavinu neistina u sudnici.
Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizovani kriminal, a pored njih za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.
Zastupnik firme “Mi-Mo” Bahilj je naveo da optužnica sadrži niz paušalnih pretpostavki bez konkretizacije i pojasnio da ovo pravno lice prema njemu nije izvršilo sve obaveze, te se može smatrati oštećenom, a ne odgovornom osobom.
”Niti sam osnovao ijednu firmu, niti sam za to imao dogovor s bilo kim, niti sam davao naloge za osnivanje firmi”, istakao je Bahilj, koji je negirao da je sebi ili bilo kome pribavio imovinsku korist i oštetio budžet.
Napomenuo je još da je firma “Mi-Mo” imala potraživanja veća od dva miliona maraka, a da je UIO, kada je blokirala račune primjenom posebne sheme, mogla naplatiti PDV od dužnika, ali da to nisu uradili.
Ostali pravni zastupnici firmi su također naveli da se radi o već presuđenoj stvari, odnosno prekršajnom kažnjavanju, kao i da je UIO mogla i morala pokrenuti posebnu shemu napalate od dužnika.
Zastupnik “Optimuma” Dražen Zubak naglasio je kako se ovom pravnom licu stavlja na teret djelo koje nije krivično te da Tužilaštvo nije navelo šta je radnja izvršenja i koja je zakonska odredba prekršena, što je bilo dužno da uradi.
Dejan Vračić, zastupnik “Farmera”, kazao je da je teza da su firme osnivane s ciljem utaje poreza neutemeljena ako se ima u vidu da je ovo pravno lice osnovano 2003. a naplata PDV-a je počela dvije godine kasnije, jer optužnica tretira period od 2007. godine, dok je zastupnica “Farmka” Dženita Osmanović rekla da nema elemenata za osuđujuću presudu.
