This post is also available in: English
Vejzović je oslobođen krivice po 14 tačaka optužnice da je od juna do septembra 1992. godine, kao pripadnik policije, mučio zarobljene srpske civile u Stuparima udarajući ih u glavu i po genitalijama pesnicama, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te prijeteći im i prisiljavajući ih da jedu papir.
Predsjedavajuća sutkinja Vesna Jesenković rekla da Državno tužilaštvo nije dokazalo Vejzovićevu krivicu, kao i da se većina tačaka optužnice temeljila na iskazima samo jednog svjedoka.
“Imajući u vidu sve navedeno, iskazi tog svjedoka nisu imali potrebnu snagu da se na njima temelji osuđujuća presuda, pa smo shodno tome donijeli oslobađajuću”, kazala je Jesenković.
U kratkom obrazloženju presude, Jesenković je istakla da pojedini svjedoci nisu konzistentni u svojim iskazima datim u istrazi i pred Sudom BiH.
“Svjedok Radovan Đokić, na čijem iskazu se temelji pet tačaka optužnice, bio je neuvjerljiv i prilikom svakog iskaza je dodavao nove radnje”, rekla je Jesenković.
Vejzoviću se prvobitno sudilo sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem, Nedžadom Hodžićem i Osmanom Gogićem, koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za ratne zločine počinjene na području Kladnja u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine.
Nakon što mu je dvije godine suđeno zajedno sa optuženom sedmorkom, Vejzovićev predmet je zbog njegove bolesti razdvojen i dvije godine je bio u fazi “mirovanja”, da bi se poslije toga suđenje nastavilo i trajalo još oko godinu i po.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
