Šešelj zatražio pravo žalbe na osuđujuću presudu

Šešelj je u dopisu MMKS-u naveo da je pravo na žalbu na osuđujuću presudu “elementarno pravo”, koje se ne smije nikome osporiti.

“Presuda izrečena od strane Mehanizma predstavlja pravni presedan… Nezamislivo je da osoba koja se proglasi krivom i osudi za zločin nema pravo da se žali na takvu odluku”, rekao je Šešelj.

Kazao je da Mehanizam nije smio donijeti konačnu presudu, te da se ona kojom je osuđen na deset godina zatvora treba posmatrati kao “prvostepena odluka”.

U aprilu ove godine Šešelj je proglašen krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela.

Odgovoran je po osnovu govora održanog 1992. u Hrtkovcima, kojim je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela, poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.

Šešelj je rekao da je proglašen krivim samo da bi se “pokrilo” vrijeme koje je proveo u pritvoru Tribunala.

Mehanizam je u aprilu ove godine zaključio da je Šešelj govorom koji je u Hrtkovcima održao 6. maja 1992. podstakao progon, deportaciju i prisilno premještanje Hrvata. Po pravosnažnoj presudi, Šešelj je tim govorom i “počinio” progon nad Hrvatima “kršenjem prava na bezbjednost”.

Sudija Theodor Meron citirao je da je Šešelj u govoru kazao da “u Hrtkovcima nema mjesta Hrvatima”; da je “ubijeđen da će se Srbi iz Hrtkovaca ubrzo otarasiti preostalih Hrvata”; da “ćemo Hrvate otjerati do granice srpskih zemalja, a odatle mogu pješke da nastave, ako prije toga ne odu sami”, i da Hrvati “nemaju gdje da se vrate”.

Istom presudom Šešelj je oslobođen krivice za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, iako je MMKS kritizirao određene zaključke Prvostepenog vijeća, poput onog da u Zvorniku nije počinjen progon nesrpskog stanovništva.

Prethodno je prvostepenom presudom Šešelj bio oslobođen krivice.