Poziv Hrvatskoj da sarađuje na predmetima ratnih zločina
Patrick Hector Gullan, bivši pripadnik britanskih mirovnih snaga koji je odmah po završetku rata boravio u Stocu, poslao je otvoreno pismo narodima Hrvatske i BiH, kao i tužiocima u BiH i Haagu, te komesaru za ljudska prava Vijeća Evrope, u kojem je podsjetio da nije postignut napredak u predmetima koji se odnose na izručenje osoba koje su pred Sudom BiH optužene za ratne zločine a nalaze se u Hrvatskoj.
Pozivajući se na tekstove Balkanske istraživačke mreže (BIRN) o predmetima ratnih zločina, Gullan je u pismu naveo da su među optuženima koje Hrvatska odbija da izruči BiH – Vid Palameta i Ivan Ančić, optuženi za zločine u Dretelju i Stocu.
Tužilaštvo BiH je u januaru 2014. podiglo optužnicu protiv Ivana Ančića za zločine na području Čapljine, ali on nije došao na izjašnjenje o krivnji u septembru te godine, a nalazi se u Splitu. Optužnicu protiv Vida Palamete je Državno tužilaštvo podiglo u maju 2014. zbog zločina počinjenih u logoru Dretelj. Palameta također nije došao na izjašnjenje o krivnji, koje je bilo zakazano u januaru 2015. godine, i nalazi se u Hrvatskoj.
BiH i Hrvatska međusobno ne izručuju građane koji su optuženi za ratne zločine, ali je između tužilaštava dviju zemalja potpisan protokol o saradnji koji omogućava prebacivanje predmeta, međutim još uvijek nije došlo do pokretanja slučajeva u Hrvatskoj.
“Slučaj ‘Stolac’ još uvijek je nedovršen. Hrvatska nastavlja da predstavlja sigurnu luku za optužene za ratne zločine. Među njima su Palameta i Ančić, koji se moraju izručiti kako bi im se sudilo u Sarajevu. Oni su odigrali ključnu ulogu u etničkom čišćenju”, rekao je Gullan.
On se posebno osvrnuo na zločine u Stolcu i stradanje zatočenika u “Koštanoj bolnici”, istaknuvši da je to područje u kome se i danas bošnjačkoj manjini nameće etnička segregacija, što je naročito vidljivo kroz pojavu tzv. “dvije škole pod jednim krovom”.
Osvrćući se na učešće i ulogu pojedinaca u osnivanju Herceg-Bosne – a prije izricanja presude Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milovoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću – Gullan ističe kako smatra da im ne bi smjelo biti dopušteno da “hodaju slobodno među bošnjačkim povratnicima”.
U pismu također navodi da je tokom istraživanja 1998. i 1999. upoznao djevojku koja mu je kazala da je na pijaci vidjela muškarca koji je silovao žene u mjestu u kome je i ona bila zatočena. Upitala ga je, kako navodi u pismu, zašto međunarodna zajednica ništa ne poduzme i ne pomogne žrtvama.
Gullan je podsjetio i na mladića koji je premlaćivan i mučen u “Koštanoj bolnici”, i koji zbog toga i danas osjeća psihičke posljedice, pitajući relevantne institucije na koje je naslovio pismo “da li će iznevjeriti ove žrtve”.
“Bez pravde i istine o onome što se dogodilo ne može doći do pomirenja”, poručio je Gullan.
U maju 2013. godine, Haški tribunal je Prlića, Stojića, Praljka, Petkovića, Ćorića i Pušića oglasio krivim za zločine protiv čovječnosti i osudio ih na ukupno 111 godina zatvora. Konačnu presudu Tribunal će izreći u srijedu, 29. novembra.
