Refik Salihović je ispričao da je Arifović u maju 1992., nakon pada Bratunca, došao u selo Pale kod Srebrenice, te da je do ranjavanja živio u kući Ekrema Hasanovića. Pojasnio je da je Arifović ranjen početkom jula 1992.
Kako je rekao, u njegovoj kući je bila improvizovana ambulanta i tu je Arifović proveo oko dva dana, a potom je prešao u sprat kuće gdje je svjedok živio sa svojim roditeljima.
“Poznata mi je akcija na selo Zalazje, jer je tog dana bilo jako granatiranje, to je bilo 12. jula 1992. godine. Ranjavanje Arifovića je bilo prije te akcije. Vidio sam ga taj dan kad je bila akcija. Bio je u sobi, kod nas u kući. Pitao me je šta se dešava jer je taj dan bila pucnjava. Dok je boravio u kući viđao sam ga svaki dan. Živjeli smo skupa”, prisjetio se svjedok i dodao da je Arifović bio u teškom stanju.
Arifović je optužen zajedno sa Suadom Smajlovićem i Amirom Salihovićem, bivšim pripadnicima oružanih snaga Srebrenice u sastavu Armije BiH, za ubistva civila srpske nacionalnosti na području općina Srebrenica i Bratunac u junu i julu 1992.
Drugi svjedok Himzo Hodžić je ispričao da je Arifović došao u selo Pale gdje su skupa bili vojno angažovani u Teritorijalnu odbranu (TO). Prema njegovim riječima, optuženi je ranjen početkom jula 1992., te je bio u improvizovanom stacionaru.
“Kada je bila akcija na Zalazje, sjećam se da je u selu bilo jako granatiranje i kada sam se navečer vratio s linije otišao sam u stacionar da vidim ima li ranjenih. Tu je bio Arifović. On je ranjen desetak dana prije akcije na Zalazje. Razgovarao sam s njim, loše se osjećao, nije mogao izlaziti. Nije se mogao sam kretati”, pojasnio je Hodžić.
On je dodao da je Arifovića svakodnevno viđao i tokom juna 1992. godine.
Hodžić je rekao da je selo Ratkovići (općina Bratunac) udaljeno oko 40 kilometara od sela Pale te da s tim selom nisu imali komunikaciju.
“Nije mi poznata akcija na selo Ratkovići. Nismo učestvovali i nismo ni mogli učestvovati. Nismo imali veze s njima”, dodao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 6. decembra.
