Stanišić i Simatović: “Pozdrav od JNA za Tuđmanove pacove”

Miljanić, tadašnji komandant odbrane sela od napada koji je predvodila JNA (Jugoslovenska narodna armija), posvjedočio je da su mu, tokom tog ataka, “ubijeni otac, brat i sedam rođaka”.

Svjedok je kazao da nije vidio ko je tačno počinio zločine nad civilima u Škabrnji, nego je to čuo od očevidaca.

Podvukao je, međutim, da se njegova naknadna saznanja podudaraju s izveštajem bezbjednosnog oficira JNA majora Branislava Ristića, da su počinioci bili pripadnici krajiške Teritorijalne odbrane, “dobrovoljci iz Srbije” i grupa koju je vodio pripadnik milicije Krajine Goran Opačić.

Taj izvještaj, koji je u sudnici citirao tužilac Douglas Stringer Douglas, major Krstić je pretpostavljenima uputio u danima poslije napada na Škabrnju 18. i 19. novembra 1991.

Po optužnici, snage koje su počinile zlodjela u Škabrnji bile su tada pod kontrolom Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, odnosno njenih zvaničnika Stanišića i Simatovića.

Svjedok Miljanić opisao je kako je JNA, tokom napada kojim je komandovao pukovnik Ratko Mladić, granatirala Škabrnju i na selo iz aviona bacala “kasetne bombe na čijim je košuljicama pisalo: Pozdrav od JNA za Tuđmanove pacove”.

Miljanić je izjavio i da su srpske snage, za vrijeme napada, isturale zarobljene hrvatske civile ispred i oko tenkova JNA kao “živi štit”.

“Kad sam ja htio da uništim tenk, vidio sam oko 50 žena, djece i staraca ispred i oko tenka. Bilo je inicijative da se tenk uništi bez obzira na to, ali ja to nisam dozvolio”, rekao je Miljanić.

I tu tvrdnju svjedoka, tužilac Stringer potkrijepio je izvještajem majora JNA Ristića u kojem su vojnici potvrdili da su hrvatski civili korišteni kao “živi štit”.

“Iza JNA su išle paravojne formacije koje su odvodile civile i mnoge ubile”, kazao je Miljanić.

U unakrsnom ispitivanju, branilac prvooptuženog Stanišića Ian Edwards pitao je svjedoka ko je tačno napao Škabrnju.

“Ja sam siguran za JNA i MUP ˗ da li Srbije ili Krajine, ne znam… Za dobrovoljce ne znam, čuo sam”, odgovorio je Miljanić.

Upitan da li su “lokalci” pratili JNA, svjedok je odgovorio da je “toga bilo”. “Pojedine žene, među kojima je bila i moja majka, tukli su maloljetnici… ali svi su bili u uniformama”.

Na Edwardsovu sugestiju da su “mnogi imali zamazana lica ili maske”, Miljanić je uzvratio: “Nisu svi, JNA nije, a za njom su išli ti lešinari”.

Odgovarajući na pitanja Stanišićevog advokata, svjedok je potvrdio da su hrvatske snage u Škabrnji imale nekoliko minobacača koji su bili smješteni “150 metara od crkve”, kao i protivtenkovski top.

Naznačio je, međutim, da su katolička crkva i mnoge kuće u selu bile uništene “dva mjeseca poslije napada”.

Miljanića će sutra unakrsno ispitivati branioci drugoopuženog Simatovića.

Ratnog operativca SDB-a Srbije Simatovića i šefa te službe Jovicu Stanišića optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premiještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991.˗1995.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana s velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po tužiocima, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.

Prvooptuženi Stanišić ne prisustvuje suđenju u Haagu, zato što ga je Raspravno vijeće pustilo na privremenu slobodu do 27. septembra.