Srebrenička poruka Jazidima: Oslonite se na zakon, a ne osvetu

Zajednica Jazida je prošle sedmice obilježila godišnjicu masakra koji su u pokrajini Nineveh 2014. počinili pripadnici Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). Od ovog događaja, koji se desio kada su borci Islamske države osvojili planinsko područje Sinjar, gdje su Jazidi nastanjeni, prošle su tri godine.

Ovo krvoproliće su Ujedinjene nacije u junu 2016. godine okarakterisale kao genocid. Preživjeli članovi ove zajednice sada žele i pravno priznanje da je to bio genocid, kao i da se pronađu posmrtni ostaci njihovih najdražih.

Zbog toga je 11. jula ove godine delegacija Jazida prisustvovala obilježavanju 22. godišnjice genocida u Srebrenici.

Dilbar Omer, jedan od članova delegacije Jazida, za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) je rekao da je posjeta BiH bila inspirativna.

“Tokom našeg susreta sa preživjelim Srebreničankama razmjenjivali smo iskustva u radu. Podsjetili su nas da se oslonimo na zakon, umjesto da nas vuku mržnja i osveta”, rekao je Omer.

Kako kaže, naučio je da je “dokumentacija od vitalnog značaja”.

“Trebamo koristiti razne alate i sredstva kada tražimo svoja prava”, dodao je on.

Zločini nad Jazidima

Kad je prije tri godine počeo progon Jazida i najavljena humanitarna katastrofa, tadašnji američki predsjednik Barack Obama odlučio je odobriti zračne intervencije po položajima vojnika ISIL-a, a svijet se počeo zanimati za ovu etničku manjinu koja govori kurdski jezik.

Procjenjuje se da ima oko pola miliona sljedbenika jazidizma, religije u koju je nemoguće kovertirati. Prema jazidskom vjerovanju, Bog je svemoćan i on je stvorio svijet. Za njih pakao ne postoji, kao ni dualizam dobra i zla. Nemaju ratničku tradiciju, kao ni finansijsko uporište.

Sam van Vliet, viši programski oficir za Irak u holandskoj mirovnoj organizaciji PAX, koja je prošlog mjeseca organizovala posjetu Jazida komemoraciji u Srebrenici je izjavio da su irački Jazidi impresionirani radom grupa žrtava u Srebrenici.

“Ono što je impresioniralo šestočlanu delegaciju Jazida jeste način na koji su Bošnjaci uspijevali tokom dugog vremenskog perioda da izlobiraju identifikaciju masovnih grobnica, a kasnije i da se uključe u proces pravde”, kaže van Vliet.

Shvatili su “koliko je važno da se žrtve same organizuju kao grupa civilnog društva kako bi lobiranje bilo efikasnije”, dodao je on.

Kada Hotić, iz Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, koja je u masakrima koji su počinjeni 1995. godine u Srebrenici izgubila sina, muža i dvojicu braće, kazala je da Jazidi trebaju zahtijevati međunarodni sud.

“Treba da insistiraju na formiranju nezavisnog suda, da izvrše pritisak na domaće i međunarodne institucije da pronađu dokaze… Kada dobiju sve dokaze, mogu ih prezentirati sudu, a najvažniji dio procesa priznavanja genocida jeste presuda suda”, izjavila je ona.

Pionirski posao

Hotić kaže da su žene iz Srebrenice odigrale ključnu ulogu u vršenju pritiska da se formira Međunarodna komisija za nestale osobe te pronađu grobnice i identificiraju žrtve. Dodaje da je rad Majki Srebrenice bio ključan i u procesuiranju odgovornih i Haagu i pred Sudom BiH.

Hotić se sjeća kako su žene iz Srebrenice, odmah nakon završetka rata, učinile sve što su mogle da pronađu svoje sinove, muževe, braću i očeve.

Oni su registrovali udruženje i počeli lobirati, kucati na vrata, insistirati, marširati na protestima i davati intervjue medijima.

“Ali niko nije želio pomoći”, rekla je Hotić. Zvaničnici su im ispred nosa zatvarali vrata, ili ih čak nisu ni otvarali kada su one kucale.

Vlasti Republike Srpske, kako je kazala, pokušavale su nakon rata spriječiti žene da posjete grad, a kamoli da traže posmrtne ostatke njihovih najbližih ili da im omoguće da se one vrate u svoje domove.

Ali majke, sestre i udovice nisu imale šta više izgubiti i zato nikada nisu odustale.

“Bacale smo kamenje na ‘Crveni krst’, na policiju. Morale smo biti grube. Bile smo očajne”, priznaje Hotić.

Jazidi kažu da žele postići nešto slično onome što su postigle žene iz Srebrenice.

“Zajednica Jazida se aktivno angažuje na građenju pravičnog postupka sa međunarodnom zajednicom”, tvrdi Tanja Domi, vanredna profesorica za međunarodna i javna pitanja na Univerzitetu Columbia, koja više od dvije decenije pažljivo prati srebrenički proces.

Oni trenutno “uče iz mudrosti i iskustva zajednice u Srebrenici, koja je nakon genocida vodila beskrajnu kampanju za odgovornost”, dodala je Domi.

U prošlogodišnjem izvještaju Nezavisnog međunarodnog odbora za istragu UN-a, zločini počinjeni nad Jazidima opisuju se kao “nezamislivi užasi”, te se zaključuje da oni u cjelini predstavljaju genocid.

Kao rezultat napada koji su pripadnici Islamske države izvršili 2014. godine, 360.000 Jazida je interno raseljeno, dok je 90.000 napustilo ovu državu, procjenjuje ova organizacija. Od 3.547 kidnapovanih žena i djevojaka, do sada se vratilo samo 1.911. Mnoge od njih su u zarobljeništvu preživjele teško seksualno zlostavljanje.

Kako za BIRN kaže van Vliet, od 2.870 kidnapovanih dječaka, do sada se vratilo 1.137.

“Ubijeno je ukupno 1.293 Jazida i pronađene su 43 masovne grobnice”, kazao je on.

Domi dodaje da je od suštinskog značaja da se ovi forenzički dokazi prikupe što prije… i da preživjeli i žrtve imaju “svoj dan” na sudu.

U izvještaju su opisana ubistva, seksualno ropstvo, porobljavanje, mučenje i nehumano i ponižavajuće postupanje kroz koje su Jazidi prošli. Također stoji i da “nametanje mjera za sprečavanje rađanja među Jazidima, uključujući prisilnu konverziju s odraslima, razdvajanje žena i muškaraca, mentalne traume, kao i oduzimanje djece iz porodica Jazida, čime su borci Islamske države presijekli vezu s vjerovanjima i praksom njihove vjerske zajednice”.

Domi je izjavila da vidi mnogo sličnosti između onoga što se dešavalo Jazidima i Bošnjacima iz Srebrenice.

Komemoracija žrtvama Jazida održana u četvrtak predstavlja korak naprijed na putu koji su preživjeli iz Srebrenice već prešli.

Za Jazide će sljedeći korak biti težak i trajat će mnogo godina, ali Hotić naglašava da se isplati preduzeti ga.

“Ne možete vratiti mrtve, ali možete osjetiti pravdu. To žrtvama daje određenu satisfakciju, a ostatku čovječanstva daje pouku za buduće generacije”, zaključila je Hotić.