Miloševićev “uticaj” u BiH i Hrvatskoj

Svjedok optužbe John Wilson odgovarajući na pitanja Stanišićeve Odbrane kazao je da je Milošević imao “efikasan uticaj” na vođe Srba u Hrvatskoj i BiH.

Wilson, koji je 1992. i 1993. godine bio šef vojnih posmatrača Ujedinjenih nacija (UN) i saradnik međunarodnih izaslanika, naznačio je da nije ni sugerisao da je Milošević zvanično bio odgovoran za djela srpskih vođa van Srbije.

Prema optužnici protiv Stanišića, tadašnjeg šefa Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije i njegovog pomoćnika Franka Simatovića Frenkija, Milošević je bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo nasilno i trajno uklanjanje Hrvata i Muslimana s velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Taj Miloševićev poduhvat, po optužnici, sprovodili su Stanišić i Simatović preko SDB-a Srbije.

Stanišića i Simatovića optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

Prvostepeno vijeće Haškog tribunala, poslije prvog suđenja, oslobodilo je Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice. Međutim, Apelaciono vijeće usvojilo je žalbu koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Stanišićev branilac Wayne Jordash predočio je dokument UN-a iz marta 1993. o “novoj Miloševićevoj ulozi mirotvorca”. Wilson je odgovorio da se “Miloševićev stav mijenjao s vremenom” i da nije bio dosljedan. “Često bi nalazio razloge da nešto ne uradi, a nekada bi izlazio u susret uoči sastanaka s međunarodnim izaslanicima”, rekao je Wilson.

Svjedok je kao tačnu prihvatio tvrdnju Stanišićevog advokata da je, u to vrijeme, Milošević bio skloniji da, u cilju ukidanja sankcija Srbiji, lidere Republike Srpske Krajine i Republike Srpske stavi pod pritisak da prihvate međunarodne planove.

Po Wilsonovim riječima, odnosi između Miloševića i srpskih lidera stoga su se “pogoršavali”.

Svjedok je prihvatio Jordashevu sugestiju da je Miloševićeva vlast “tražila od svih naroda u BiH da se dogovore”.

Zastupnik Odbrane dokazivao je dokumentima da je bilo “svađa” između Miloševića, koji je zagovarao “Vanceov plan”, i srpskih vođa u Kninskoj krajini, koji su mu se protivili.

Odbrana Stanišića osporavala je i tvrdnju svjedoka da je, u ljeto 1992. godine, komandant Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić bio “podređen” tadašnjem načelniku Generalštaba Jugoslavenske narodne armije (JNA) Životi Paniću.

Wilson je ostao, međutim, pri iskazu da je “u maju 1992. godine, Mladić jasno pokazivao znake podređenosti komandantu JNA”. Dodao je da to nije značilo da Mladić, istovremeno, nije bio podređen i predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.

Na pitanje branioca da li je iz Generalštaba u Beogradu Mladić “dobijao naređenja 1991. i 1992. godine”, Wilson je odgovorio da to može da potvrdi samo u vezi s jednim incidentom na sarajevskom aerodromu u maju 1992. godine.

Branilac je zatražio da haške sudije odbace dijelove Wilsonovog svjedočenja o “Crvenim beretkama”, te o zločinima u Mostaru, Sarajevu, Bijeljini i Srebrenici, uz obrazloženje da nisu u optužnici.

Raspravno vijeće će odluku o tom zahtjevu donijeti naknadno.

Wilson je sa svjedočenjem počeo u utorak kada je rekao da su “Crvene beretke” i paravojska Željka Ražnatovića Arkana zločinima etnički čistili teritorije u Hrvatskoj i BiH.

Unakrsno ispitivanje Wilsona biće nastavljeno u četvrtak, 29. juna.