Petak, 3 jula 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Svjedok Hasim Čutura, koji je u aprilu 1992. imenovan na desetak ili 15 dana za vršioca dužnosti načelnika Stanice policije Vogošća, prisjetio se kako je vidio naoružane vojnike na području Vogošće.

“Odmah sam skontao da je zauzeta općina. Krenuo sam da izađem iz Vogošće. Od tih vojnika jednog sam znao po nadimku ‘Nele’. Često je šetao u pratnji s gospodinom Jojom. Vjerovatno ga je čuvao”, izjavio je svjedok.

Čutura je ispričao da je otišao kod prijatelja u naselje Barica (općina Vogošća). Tada je, prema njegovom svjedočenju, organizovao nekoliko policajaca s kojima je dežurao u prostorijama Saobraćajnog fakulteta u vogošćanskom naselju Ugorsko.

“S Jovanom Tintorom sam razgovarao kada su dva policajca zarobljena – moj brat Ferid Čutura i Nijaz Salkić. Kažem da mi pomogne jer mi je brat uhapšen. Prvo sam ga molio. Očekivao sam da će mi pomoći. Kaže: ‘Nema govora, nađeno je oružje koje su uzeli da ubiju Srbe.’ Kada sam vidio da neće pomoći, rekao sam da ću ga držati odgovornim bude li mu se nešto desilo”, prisjetio se Čutura.

Za Tintora je svjedok naveo da je do rata bio moler koji je pošteno i časno radio, te se nakon izbora posvetio političkoj karijeri i postao je moćan i uticajan. Dodao je da misli kako je bio u vrhu Srpske demokratske stranke (SDS).

Tužilaštvo BiH tereti Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo od aprila do kraja jula 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.

Sefer Bradić je ispričao da je do 1992. radio u fabrici “Pretis”, kada je morao, zbog pritiska i bojazni za život, napustiti posao.

U svom naselju Donja Jošanica (općina Vogošća) s mještanima je držao stražu, sve dok izvjesni Boro Radić nije došao i tražio da predaju svoje lovačko naoružanje.

“U naselju sam bio do kraja maja 1992. Dobio sam papir od komandanta Kriznog štaba Tintora da izađem iz Vogošće. Krenuli smo to jutro. U Donjoj Vogošći sam zaustavljen i četiri do pet sati sam maltretiran. Čekao sam da dođe isljednik C-13. Rekao mi je da se vratim kući i vratio mi je pare koje su mi oduzeli”, kazao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 3. aprila.

Najčitanije
Saznajte više
Obradović i ostali: Optuženi tvrdi da nikada nije bio na mjestu ubistava u Ivan Polju
Na suđenju za zločine na području Sokoca, optuženi Momir Kezunović je, svjedočeći u svoju korist, izjavio je da je u septembru 1992. bio na zadatku u selu Novoseoci, ali da nikada nije bio na lokalitetu Ivan Polje gdje je izvršeno ubistvo muškaraca.
Rajko Milić (desno) ispred Suda BiH u pratnji advokata. Foto: Detektor
Milić i ostali: Optuženi pucali u zarobljenike u Kozluku
Zaštićeni svjedok Državnog tužilaštva ispričao je kako su u drugoj polovini jula 1995. godine optuženi Rajko Milić i Vukašin Drašković pucali u zarobljenike na šljunkari kod Kozluka, a da je na toj lokaciji bio prisutan i Milan Tomić.
Talić i ostali: Noćne torture u Muzičkoj školi
Buljubašić i ostali: Dim se širio na sve strane
Milan Mijić: Tražio ključeve od kuća
Ninković: Trajno narušeno zdravstveno stanje optuženog