Aiša Hibić kazala je da se skrivala u podrumu s drugim mještanima dok su Večići granatirani. Njena majka, kako je čula, poginula je kada je za vrijeme granatiranja otišla da odnese hranu bratu.
“Čuli smo da neko lupa. Istjerali su nas iz tog podruma. Vidjela sam vojsku”, prisjetila se Hibić, koja je u to vrijeme imala 15 godina.
Navela je da su njena i još neke kuće bile zapaljene. Ispričala je da su vojnici gurali Smaila Hibića, amidžu njenog oca, i da se on branio, te da su ga odveli do ruševina jedne kuće i ubili.
“Onda mu je jedan stao na glavu i pucao iz pištolja”, kazala je svjedokinja, dodajući da je čula da su ubijeni još jedan čovjek i njegov unuk.
Grupu od 25 civila, kako je navela, poveli su uz jedno brdo, a njena nena nije mogla da ide. Kazala je da je ostala, a poslije je saznala da je bila ranjena i da je preminula. Ona je s bratom i snahom te drugim mještanima odvedena u Vrbanjce, gdje su zatvoreni u jedan ugostiteljski objekat. Poslije su razmijenjeni i vratili su se u Večiće, gdje su boravili u kući rođaka.
Poslije izvjesnog vremena, kako je ispričala, predali su se srpskoj vojsci jer više nisu imali hrane. Autobusom su odvezeni prema Travniku.
Na pitanja tužiteljice Gordane Tadić o njenim saznanjima o improvizovanoj bolnici u Večićima, Hibić je kazala da je čula da su pobijeni svi koji su tu bili. Čula je i da su tri žene zapaljene u štali.
Zdravko Samardžija je optužen da je, u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka, bio dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši.
Na pitanje branioca Slobodana Perića da li su muškarci u Večićima bili naoružani, Hibić je kazala da ne zna, odnosno da je vidjela samo lovačke puške. U vezi s navodom o “živom štitu” branioca je interesovalo gdje su bili vojnici dok su vodili civile, na šta je svjedokinja rekla da su bili uz njih.
Suđenje se nastavlja 19. oktobra.
