Petak, 21 augusta 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Ekrem Piknjač je kazao da je 2. maja 1992. godine krenuo na stražu u selu Svrake (općina Vogošća) kada je počela pucnjava na njegovo selo. Tog dana, kako je rekao, vidio je dio mještana kako idu da se predaju, te je krenuo i on s porodicom i stanovnicima centra Svraka. Kazao je da su bili smješteni u hangaru kasarne u Semizovcu.

„Kasnije sam saznao da nas je bilo oko 500 do 600 muškaraca, žena i djece“, rekao je svjedok, dodavši da je nakon tri do četiri dana odveden u „Bunker“.

Prisjetio se da su ga vozile uniformisane osobe i da je jedan od njih s podsmijehom rekao:„Hoćemo li ga vojvodi Jovanu Tintoru ili u logor“.

Odbrana je navela da je čitala svjedokove ranije iskaze te da se u njima nije spominjao “dio o vojvodi”, na šta je Pikanjač pojasnio da je kasnije saznao da je „Joja bio vojvoda“. Rekao je da je samo znao da je Tintor “vrstan majstor”.

Piknjač je rekao da je odveden u pansion „Kontiki“, gdje je zatekao Branu Vlaču i bio ispitivan, a potom u ubačen u „Bunker“, gdje je vidio pet do šest osoba iz Svraka. Tu je bio, kako je rekao, do 11. augusta 1992. godine. Svjedok  je naveo da je dovođeno još Bošnjaka, te da je bilo fizičkog maltretiranja. Istakao je i da su zatočenici izvođeni na rad, ali da on lično nije. Dodao je i da je jedne prilike izvedeno 25 osoba, a da se pet nije vratilo.

Tužilaštvo BiH tereti Jovana Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo od aprila do kraja jula 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.

Svjedok Mustafa Bradić je ispričao kako su stanovnici Gornje Jošanice (općina Vogošća) u proljeće 1992. predali oružje koje su imali.

Ne mogavši precizirati datum, svjedok je naveo da je u proljeće odveden u logor. Kazao je da je zajedno sa braćom Šabanović doveden u pansion „Kod Sonje“, gdje je došlo do galame i gdje je prijećeno Šabanovićima, te je čak jedan od njih dobio i udarac.

„Odatle su nas odveli u ‘Bunker'“, rekao je Bradić, dodavši da je tu zatekao još osoba, između ostalog i zaštićenog svjedoka C-1. Naveo je da je upravnik bio Branislav Vlačo i da je tu proveo oko pet dana.

Svjedok je istakao da je kasnije saznao da je jedan od Šabanovića pušten, a da je drugi navodno ubijen i nestao. U unakrsnom ispitivanju on je potvrdio da je o sudbini ubijenog čuo od njegovog brata „nakon nekog vremena“.

Suđenje će se nastaviti 13. marta.

Najčitanije
Saznajte više
Petar Đurić (lijevo) i Davor Peulić (desno) ispred zgrade Suda BiH. Foto: Detektor
Peulići i Đurić: Vještak pojasnio zdravstveno stanje svjedoka
U nastavku suđenja za zločine u Skender-Vakufu i Travniku, vještak je iznio dodatna pojašnjenja u vezi s dva svjedoka za koje je ranije ocijenio da nisu sposobni da svjedoče.
Spasojević i ostali: Molila Panića u Bijelom Potoku da joj spasi sinove
Na suđenju za zločine na području Zvornika, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaz preminule svjedokinje koja je izjavila da je 1992. u Bijelom Potoku molila Petka Panića da spasi njene sinove, koji su bili odvojeni na kamione.
Danko Kajkut: Aktivnosti specijalaca u Kotor-Varoši