Bošnjak i ostali: Sumnje u identitet

Muhamed Taslidža je ispričao kako je početkom aprila 1992.  s drugim osobama doveden u kasarnu u Bileći. Svjedok je kazao da je vođen na ispitivanje i da su ga udarali vojni policajci, koje tada nije poznavao.

Taslidža je rekao da je u jednoj prostoriji zatekao zatvorene i osobe srpske nacionalnosti, a da je postojala još jedna prostorija u kojoj su bili “neki HOS-ovci”, čije krike su slušali.

Svjedok je kazao da su njega lično udarali stražari i da su se predstavljali određenim imenima. U unakrsnom ispitivanju, on je kazao da zatvorenici nikad nisu bili sigurni da li su to njihova prava imena.

“Bio je ovaj Mavrak. (…) On je imao duži pendrek i on je najjače udarao”, rekao je svjedok, objasnivši da je to saznao u razgovoru s drugim zarobljenicima. On je dodao da je Mavrak i njega udario nekoliko puta kada je išao u WC.

Taslidža je u sudnici pokazao dvije osobe za koje smatra da su Bošnjak i Mavrak, a Sudsko vijeće je konstatovalo da ih nije prepoznao.

Prije saslušanja ovog svjedoka, tužilac Adis Nuspahić je rekao da je u neformalnom razgovoru s Odbranom optuženog Miloša Mavraka advokat ponovio tvrdnju da se radi o zamjeni identiteta.

Nuspahić je dodao da je izdao nalog Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) da ponovo “urade prepoznavanje tog Miloša”.

Tokom saslušanja, Tužilaštvo je svjedoku predočilo i zapisnik o prepoznavanju putem fotografije na kojoj je svjedok 2016. godine zaokružio osobu, koju je prepoznao kao Miloša Mavraka.

“Svjedok je ovdje prepoznao drugu osobu za koju Odbrana tvrdi da je Miloš…”, rekao je Nuspahić. On je pojasnio da fotografija koju je svjedok zaokružio nije optuženi Miloš Mavrak.

Na pitanje Odbrane, svjedok je potvrdio da je zaokružio osobu koja ga je udarala.

Tužilaštvo BiH tereti Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića za progon nesrpskog civilnog stanovništva od maja do augusta 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.

Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.

Nurko Marić je posvjedočio da je početkom juna 1992. godine sa sinom i drugim osobama doveden u Bileću, gdje je bilo fizičkog maltretiranja. Kazao je da je njega nekoliko puta udario Miloš.

Istakao je da je bilo izvođenja u hodnik i da su najviše izvodili Milu Azinovića, koji bi se vraćao sav krvav. On je naveo da su Azinovića svi izvodili – “Miloš, Grubi, Đaja, Bošnjak”, te “neki što su dolazili”.

Marić je u sudnici pokazao na osobe za koje misli da su Miloš, Grubi i Đaja. Vijeće je konstatovalo da je Đajića prepoznao, a drugu dvojicu nije. Svjedok je kazao da ga Đaja nije udarao, a Grubi i Bošnjak jesu, mada ne puno.

U unakrsnom ispitivanju je kazao da se niko “od njih” nije predstavljao, nego da je čuo od ostalih zarobljenika.

Suđenje će se nastaviti 31. januara.