Završne riječi na suđenju Mladiću: Nije bio dobročinitelj i zaštitnik

“Masovni kriminalni napori u bosanskim općinama, Sarajevu, Srebrenici, kao i uzimanje  talaca, predstavljaju četiri udružena zločinačka poduhvata kako bi se stvorila srpska država na velikim dijelovima teritorije BiH, sa što manje neprijatelja”, rekao je tužilac Alan Tieger.

Pod neprijateljima s kojima se ne može živjeti, po tužiocu, Mladić i Radovan Karadžić podrazumijevali su Muslimane i Hrvate.

Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i uzimanjem pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Ratni predsjednik Republike Srpske (RS) Karadžić pred Tribunalom je optužen za iste zločine i nepravosnažnom presudom osuđen na 40 godina zatvora.

Tužilac Tieger je kazao da su Mladićeve snage, ostvarujući cilj zločinačkog poduhvata, silom “radikalno promijenile etničku sliku” BiH tako da je VRS u ljeto 1992. kontrolirala čak 75 posto teritorije.

Zastupnik Optužbe citirao je zaključak tadašnjeg izvjestioca Ujedinjenih nacija (UN) Tadeusza Mazowieckog da “etničko čišćenje nije posljedica rata, nego njegov cilj koji se postiže ubistvima, prebijanjima, silovanjima i uništavanjem”.

Osvrćući se na ratnu situaciju u Srebrenici, tužilac je naznačio da je cilj VRS-a u istočnoj Bosni Mladić definirao svojom Direktivom broj 3 iz 1993. da se neprijateljske snage moraju istjerati “zajedno sa stanovništvom”.

Tieger je citirao Mladićeve riječi da bi “Muslimani platili cijenu” 1993. godine da se nije umiješala međunarodna zajednica, koja je tada spriječila pad Srebrenice.

Sljedeće godine, Mladić je, po tužiocu, izjavio da “moramo ispunjavati krajnji cilj – potpuno srpsko Podrinje”, odnosno da je “ključni zadatak – protjerivanje Muslimana iz srebreničkog džepa”.

Mladić je, po tužiocu, u to vrijeme govorio i o “istorijskoj prilici da stvorimo svesrpsku državu u kojoj će biti što manje neprijatelja”, kao i da je “njegova briga da Muslimani potpuno nestanu”.

Kao dokaz zločinačke namjere, tužilac Tieger je naveo i Direktivu broj 7 Radovana Karadžića, da VRS u Srebrenici stvori uslove “nepodnošljive” za život civilnog stanovništva.

Tieger je podvukao da je Mladić na dan zauzimanja Srebrenice, 11. jula 1995., pred kamerama rekao da je “došlo vrijeme da se osvetimo Turcima na ovim prostorima”.

“Nedugo zatim, oko 7.000 muškaraca i dječaka, od kojih su neki imali 12 godina, ubijeno je, stanovništvo je raseljeno… Srebrenica je nestala”, kazao je tužilac Tieger.

Tokom rata u BiH, Sarajevo je bilo “pod čekićem” Mladićeve vojske, koja je svakodnevno granatirala i snajperisala grad. “Prema većini svjedoka, prvenstveni cilj bio je da se raširi teror među civilnim stanovništvom”, podvukao je tužilac.

Tieger je kao “lažne” odbacio tvrdnje Odbrane da je Mladić zapravo bio “dobročinitelj i zaštitnik” Muslimana i Hrvata.

Kao dokaz da je bilo upravo suprotno, zastupnik Optužbe je prikazao snimak razgovora Mladića s jednim srpskim iseljenikom iz Kanade u kojem Mladić kaže: “U Podrinju smo sve Turke pomlatili… Davno bi njih nestalo na ovom prostoru da ih ne čuvaju” vojnici UNPROFOR-a.

Kako je citirao tužilac, Mladić je prethodno tokom istog razgovora rekao: “Kad god dođem u Sarajevo, ja nekog ubijem usput.”

Tieger je protumačio da je Mladić svom gostu “pokazivao uništena muslimanska sela, s ponosom i dubokim prezirom prema žrtvama”.

Kako je ocijenio tužilac, Odbrana je u svom završnom podnesku pokušala Mladića prikazati kao “slabu” i “marginalizovanu” ličnost, a da za zločine optuži Karadžića kao vrhovnog komandanta VRS-a ili Mladiću podređene oficire.

“Mladić pokušava svoju odgovornost izbjeći prebacujući je na nadređenog Karadžića i podređene”, rekao je Tieger.

Tužilac je naglasio da bi to bilo potpuno protivno propisanom lancu komandovanja u VRS-u po kojem je Mladić svakodnevno ne samo izdavao naređenja nego i kontrolirao kako su sprovođena.

To je, kako je kazao Tieger, dokazano i iskazom Mladićevog najbližeg saradnika Manojla Milovanovića, koji je potvrdio da je Mladić “imao ovlaštenja da naređuje svakome”.

Tužilac je odbacio i tvrdnju Odbrane da je postojala “razlika između zločinima sklonog Karadžića” i Mladića, koji je “štitio civile”.

Tu tezu Odbrana je zasnovala na tumačenju da je u svojoj verziji Karadžićeve direktive o Srebrenici Mladić izostavio dio u kojem se nalaže da VRS stvori uslove “nepodnošljive” za život i opstanak civilnog stanovništva.

Odbacujući to tumačenje Odbrane, tužilac Teiger je predočio i bilješku oficira VRS-a da je Mladić također naredio da se u Srebrenici “život učini nemogućim”.

“Tvrdnja Odbrane da je Mladić bio dobročinitelj i zaštitnik nesrpskog stanovništva ne može izdržati pred dokazima”, istakao je tužilac Tieger.

Tužilaštvo nastavlja završnu riječ.

Na početku današnjeg zasjedanja, sudije su odbile hitan zahtjev Odbrane za obustavu postupka.