U zajedničkoj izjavi ovih organizacija naveli su kako je u posljednjem izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini istaknuto da Romi i Romkinje ostaju najranjivija i najugroženija manjina u zemlji, suočena s trajnom diskriminacijom, anticiganizmom i društvenom isključenošću.
Procjenjuje se da oko 50.000 Roma u Bosni i Hercegovini, kako navode, i dalje nailazi na sistemske prepreke u ostvarivanju svojih građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i socijalnih prava.
“Prevelik broj Roma i Romkinja redovno je izložen stigmatizaciji i stereotipima, dok institucije ne uspijevaju zaštititi njihova prava i odgovoriti na njihove potrebe. Ovi izazovi odražavaju ukorijenjenu diskriminaciju, kao i dugogodišnje nedostatke u kreiranju i pružanju javnih usluga“, navodi se u saopštenju.
Ističu kako nejednak pristup obrazovanju, zdravstvu, stanovanju, vodi i sanitarnim uslovima, socijalnoj zaštiti i zapošljavanju dodatno produbljuje dugoročnu socioekonomsku marginalizaciju.
Za pravovremene politike zasnovane na potrebama i dokazima, pravedno pružanje usluga i snažniju institucionalnu odgovornost potrebni su tačni i ažurni podaci, a kako navode, uz ograničene i nedovoljno razvrstane podatke o romskim zajednicama, nije moguće u potpunosti sagledati stvarni razmjer ovih nejednakosti.
“Romi ostaju najmarginaliziranija manjina u zemlji, koja je nesrazmjerno isključena iz političkog, društvenog i ekonomskog života, s posljedicama koje se prenose kroz generacije“, navodi se u saopštenju.
Ove organizacije ukazale su da je izuzetno nizak procenat romske djece u predškolskom obrazovanju – manji od dva posto – što ovu zajednicu stavlja u nepovoljan položaj od samog početka. Dok pohađanje osnovne škole, kako pojašnjavaju, u općoj populaciji dostiže 98 posto, samo 69 posto romske djece je upisano u osnovnu školu. Taj procenat pada na 23 posto u srednjoškolskom obrazovanju – sa tek 18 posto romskih djevojčica.
“Ove prepreke u obrazovanju dodatno produbljuju socioekonomsku isključenost romskih zajednica, jer doprinose trajnim nejednakostima u pristupu održivim izvorima prihoda i formalnom zaposlenju, aktivnom učešću na tržištu rada i socijalnoj zaštiti“, stoji u saopštenju.
Žene i djevojčice Romkinje susreću se sa višestrukim i međusobno isprepletenim oblicima diskriminacije na osnovu roda, etničke pripadnosti i socioekonomskog statusa, što stvara dodatne prepreke u pristupu obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju i učešću u donošenju odluka.
“U pojedinim romskim zajednicama, rani brakovi imaju ozbiljne posljedice za djevojčice i dječake – stvaraju pritisak da prerano preuzmu uloge odraslih, sužavaju njihove obrazovne i ekonomske mogućnosti, te utiču i na njihovu tjelesnu autonomiju“, pojašnjavaju iz ove tri organizacije.
U saopštenju se navodi da se Romi i dalje suočavaju s preprekama u ostvarivanju građanskih i političkih prava, uključujući izborna prava, zbog svog ustavnog statusa “Ostali“, podsjećajući na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH koja se ne provodi kao i kasnije odluke u sličnim predmetima što dodatno naglašava potrebu za dugoočekivanim reformama.
Potencijalna apatridija, prema ovim organizacijama, dodatno otežava ostvarivanje osnovnih građanskih i političkih prava. Uz napomenu da je ostvaren napredak, zahvaljujući podršci međunarodnih partnera i civilnog društva, te da je većini poznatih ranjivih osoba pružena pomoć kako bi potvrdile svoj pravni identitet, neki Romi i Romkinje, kako se navodi, i dalje ostaju u riziku, između ostalog i zbog nedostajuće ili nepotpune dokumentacije za djecu rođenu u inostranstvu čiji su roditelji iz BiH.
UN i EU u BiH, kao i Misija OSCE-a, smatraju da veća inkluzija Roma i Romkinja zahtijeva i priznavanje historijskog stradanja romskih zajednica, uključujući zločine počinjene tokom Drugog svjetskog rata i sukoba od 1992. do 1995. godine.
Ističu da su nedavna istraživanja dokumentovala masovna ubistva, prisilne nestanke, mučenje, seksualno nasilje povezano sa sukobom i prisilno raseljavanje Roma i Romkinja, uključujući i djecu. U pojedinim područjima, romska naselja su potpuno uništena.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), u saradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica i Udruženjem “Kali Sara”, prošle godine predstavila je multimedijalnu stranicu o stradanju Roma, te prvo sveobuhvatno istraživanje o stradanju Roma tokom rata u BiH.
“Pravično i djelotvorno suočavanje s prošlošću u BiH zahtijeva osiguravanje odgovornosti za ove zločine nad Romima i Romkinjama, kao i istinu, reparacije i memorijalizaciju, kako bi se osiguralo da ova historija ne bude izgubljena niti zaboravljena“, naglašavaju u saopštenju.
Ove organizacije pozdravile su pripremu novog Akcionog plana za socijalnu inkluziju Roma i Romkinja za period 2026–2030., ali su sa zabrinutošću konstatovale da Vijeće ministara BiH nije usvojilo nacrt Plana. Pozvali su nadležne institucije da nastave rad na osnovu već uloženih značajnih napora i dostave revidiranu verziju Plana Vijeću ministara na hitno razmatranje i usvajanje.
U saopštenju se naglašava da je inkluzija Roma ključna za prekidanje kruga isključenosti i pružanje nade djeci i mladima, što proizilazi iz međunarodnih obaveza BiH u oblasti ljudskih prava.
Inkluzija je također jedno od ključnih mjerila napretka BiH na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, što je izričito prepoznato u Reformskoj agendi Bosne i Hercegovine i Planu rasta Evropske unije, navodi se u zajedničkom saopštenju.
“U konačnici, osiguravanje pune inkluzije Roma i Romkinja je od suštinskog značaja i za izgradnju pravednijeg, kohezivnijeg i otpornijeg društva za sve“, navodi se u saopštenju.
