Muharem Duškaj je početkom rata 1992. godine živio na Grbavici i nije mogao ići na posao jer je, kako je rekao, srpska vojska postavila blokadu na Vrbanja mostu.
On je naveo da ga je osoba po imenu Putnik angažovala na radovima. Okupljali su se svako jutro ispred “Putnikovog ulaza”.
“Ne znam ko je bio nadređeni Putniku. On je bio predsjednik kućnog savjeta. Ne znam ko je njemu izdavao naređenja. Najviše smo čistili oko zgrada, sklanjali stvari, rezali, cijepali i nosili drva po stanovima. Gdje Putnik kaže, tu nosimo. Za vojsku nismo cijepali drva, jer je bilo više grupa radnog voda. Mi nismo kopali rovove”, ispričao je svjedok.
On je dodao da obavljajući te poslove, njegova grupa nije bila u opasnosti, jer su uvijek bili zaklonjeni.
Duškaj je izjavio da za optuženog Veljka Papića nikada nije čuo. Kantonalna tužiteljica Aida Turić je predočila svjedoku zapisnik iz istrage u kojoj je opisao izgled Papića i kazao da je on bio glavni. Duškaj je odgovorio da ne zna je li to njegova izjava, jer se ne sjeća.
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tereti Papića da je, kao komandir jedinice u okviru Vojske Republike Srpske (VRS), od 1992. do 1994. u naseljima Kovačići i Grbavica nečovječno postupao i maltretirao civile te primjenjivao mjere zastrašivanja i prisiljavao ih na prinudni rad. Prema optužnici, civile je u više navrata izlagao životnoj opasnosti.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da naredbu od Papića nikada nije dobio i nikada nije čuo da je neko od pripadnika radnog voda bio maltretiran.
“Putnik je vodio i odvodio na radove. On je išao s nama. Kontakta sa Papićem nikada nisam imao”, izjavio je Duškaj.
Suđenje se nastavlja 1. decembra.
