Predrag Burnjaković, nekadašnji zamjenik komandira Vojne policije pri Prvoj Birčanskoj brigadi, kazao je da je u Šekovićima bio jedan vod vojne policije za potrebe komande koji je bio smješten u objektu “Lovac”.
Pored “Lovca”, prema riječima svjedoka, izgrađen je objekt u kojem su bile dvije prostorije za zadržavanje. Pojasnio je da su tu privođeni vojnici zbog neposluha, te da su tu organi bezbjednosti zadržavali i druge osobe radi ispitivanja.
“Sjećam se troje njih dok sam bio u policiji”, rekao je svjedok.
On je precizirao da se radilo o jednoj ženskoj osobi, jednoj starijoj osobi, kao i osobi po prezimenu Omerović, koja ga “i dan danas pozdravlja”.
Starija osoba, kako je Burnjaković naveo, izvršila je samoubistvo u ćeliji, o čemu je izvršen uviđaj i napravljen zapisnik, dok je za Omerovića kazao da je bio “potpuno slobodan”. Istakao je da je o njemu vođeno računa kao o djetetu, jer je bio bolestan, te da je Omerović razgovarao i hranio se u prostoriji sa policajcima.
Svjedok je istakao da je Omerović ostao tu nakon njegovog odlaska iz vojne policije 16. marta 1993. godine. Rekao je i da kao “kroz maglu zna” da su bezbjednosni organi razmijenili Omerovića i jednu žensku osobu.
Dodao je i da je nakon njegovog odlaska optuženi Blagoja Vlačić ostao u sastavu vojne policije.
Na pitanje Sudskog vijeća da li je neko od policajaca tukao Omerovića, svjedok je odgovorio da je u službi bio strog, te da nijedan policajac nije smio maltretirati nijednog zatvorenika.
U unkarsnom ispitivanju, svjedok je kazao da nije vidio Beniza Omerovića od početka 1993. godine, pa do svog odlaska u martu, jer je tada bio na terenu.
Blagoja Vlačić je, kao pripadnik Vojne policije pri Birčanskoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za ubistva i nečovječno postupanje prema zatočenima u objektu “Lovac” u Šekovićima 1993. godine.
Prema optužnici, on je iz ćelija izveo trojicu zatočenih civila, koje je tukao sve dok nisu preminuli.
Na ovom ročištu svjedočio je i Aleksa Aleksić, nekadašnji pripadnik Vojne policije pri Birčanskoj brigadi. On je također kazao da su u pomoćnom objektu kod “Lovca” bile jedna ili dvije ćelije za pritvaranje vojnika VRS-a zbog neizvršavanja obaveza.
Tu su, kako je naveo, bile i najmanje tri bošnjačke osobe, od kojih se jedna prezivala Omerović. Naveo je i da su toj osobi davali garderobu, te da je imao “više cigara” nego oni. Istakao je da zna da su te osobe razmijenjene.
Aleksić je naveo i da su tu kratko bile još dvije ili tri osobe, za koje je čuo da su umrli u pritvoru.
Za optuženog je kazao da je bio primjeran vojni policajac, te da misli da je početkom 1993. godine poslan na obuku u Srbiju.
Na pitanje Odbrane da li je do marta i aprila 1993. godine vidio urezan krst na čelu Beniza Omerovića, svjedok je odgovorio da je Omerović stalno nosio kapu, te da mu je kazao da ima ožiljak na glavi koji je dobio u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA).
Suđenje će se nastaviti 5. decembra.
