Komandant Korpusa nije znao za zatočavanja u Kaknju

Svjedočeći na poziv Odbrane Jasmina Šehagića, Hadžihasanović je rekao da je po primitku poziva na sud pogledao na internetu o čemu se radi i da prvi put čuje za ovo.

“U periodu iz optužnice, odnosno između juna i septembra 1993. nisam boravio u Kaknju”, kazao je svjedok.

Na tvrdnju optuženog da je lično intervenisao za oslobađanje iz vojničkog pritvora svog šure kojeg je vojna policija privela zbog pljačke napuštenih hrvatskih kuća, Hadžihasanović je ostao pri prvobitnom stavu.

“Da je neko od moje familije bio zatvoren, ja bih to znao. To nije tačno”, ponovio je svjedok.

Šegahić je optužen da je, kao upravnik zatočeničkog objekta koji je bio u staroj direkciji Rudnika mrkog uglja u Kaknju, učestvovao u mučenju zarobljenika hrvatske nacionalnosti.

Prema optužnici, on je propustio da preduzme mjere da spriječi mučenje i svojim pretpostavljenim prijavi počinioce mučenja kako bi bili kažnjeni.

Svjedok Hadžihasanović je rekao da nije u mogućnosti bez istrage utvrditi da li je informacija o pritvaranju više stotina vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, te kršenju pravila, sakrivena od njega.

“Formiranje objekta za smještaj zarobljenika je u nadležnosti komandanta brigade i štaba Teritorijalne odbrane ukoliko u svom sastavu ima vojnu policiju. To se dešavalo od slučaja do slučaja, kada je bilo potrebe. Nije mi poznato da je zarobljavanja bilo u Kaknju, znam da je u Zenici bilo”, objasnio je svjedok.

On je dodao da se njemu nikada nije obraćala rodbina zarobljenih. Naveo je i da mu nije poznato gdje je dokumentacija o pritvorenim osobama, kao ni da su pripadnici bataljona Vojne policije Trećeg korpusa vršili ispitivanja u tom objektu.

Suđenje se nastavlja 8. oktobra.