Pucanje u ranjenog vojnika

Ale Durić je ispričao da je zajedno sa optuženim Turajlićem bio u jedinici kada su 7. juna 1992. krenuli lijevom obalom Neretve prema Počitelju. U grupi, kako je kazao svjedok, bilo je oko 50 ljudi i zaustavili su se u Počitelju, “na putu kod Veledarovih kuća”, jer se čula pucnjava.

Svjedok je pojasnio da su, nakon što je pucnjava utihnula, nastavili jednim puteljkom između dva zida, i kod jednog podzida su se zaustavili.

“Tu smo zalegli: Zaim Hasić Džaja, Zijo Hasić, Zijad Mrgan i Ibro Turajlić, a Selim Hasić je bio ispred zida. Iza naših leđa su bile kuće, ispred zid, pa onda krtolište. Ugledao sam dva vojnika koja su krenula prema krtolištu. Zapucalo se. Ko je prvi zapucao, ne znam. Selim je preskočio zid i u tom trenutku je pala bomba. Još se pucalo, a kada je prestalo, vidio sam da je jedan od one dvojice vojnika ranjen”, ispričao je Durić.

Prema njegovim riječima, među vojnicima je prepoznao Mitra Zelenkovića i pritrčao je da mu pomogne. Kako je rekao, podmetnuo mu je kamen ispod donjeg dijela leđa i previo ga jer je bio ranjen u potkoljenicu.

Svjedok ga je tada upitao: “Moj Mitre, šta ti je ovo trebalo?”, a on mu je odgovorio: “Obukli su me.”

Na upit vojnika Zelenkovića šta će sada s njima, svjedok je kazao da je odgovorio da će ih razmijeniti za Kemu Bijedića i Ahmeta Keleciju.

Nedugo zatim, rekao je svjedok, čuo je da se nešto dešava iza njihovih leđa i otišao je s nekoliko vojnika da provjeri.

“Kada smo se vratili, vidjeli smo kako Ibro Turajlić iz puškomitraljeza puca u Mitra Zelenkovića. Dok je pucao, iza Turajlića su stajala dvojica Šabanovića. Nismo došli do njih, ali svi koji su bili sa mnom vidjeli su ko je pucao u Mitra”, kazao je svjedok, istaknuvši da se i dalje pucalo i da su se vratili na kulu.

Ibro Turajlić je optužen da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) Čapljina, na području Počitelja ubio ratnog zarobljenika Mitra Zelenkovića, koji je prethodno bio ranjen i ukazana mu je ljekarska pomoć.

“Nemam ništa protiv Zele Turajlića. Ovo nikad ne bih uradio da nije vršio pritisak na moju familiju. Ja branim svoj interes, a svako plaća svoje račune”, izjavio je svjedok.

Drugi svjedok, Nikola Vidić je rekao da je u aprilu 1992. godine bio u Civilnoj zaštiti (CZ) i radio na saniranju terena i ukopavanju mrtvih.

“Kod Osnovne škole u Počitelju smo našli tri mrtva tijela, poredana ponaosob. Prvi je bio Slavko Puhalo, do njega Mitar Zelenković, okrenut potrbuške, i treći Slaviša Zelenković. Mitar Zelenković je bio u maskirnoj uniformi. Na leđima nisam primijetio nikakve rane, ali kada smo ga okrenuli, vidio sam na grudima prostrjelne rane”, objasnio je Vidić.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. juni.