Šamar u prolazu

Zijad Zimić je ispričao kako je vojska početkom juna 1992. godine “skupljala staro i mlado” u njegovom naselju i da je tada, kao maloljetnik, odveden zajedno sa komšijama u logor Sušica.

Kazao je kako su oni bili prvi zarobljenici Sušice i da se hangar punio svakim danom sve više, uglavnom vojno sposobnim muškarcima.

Prema iskazu svjedoka, optuženi je jedne prilike izveo Mirsada Ombašića i čuli su se jauci, te da je tome najvjerovatnije prethodio “neki sukob prije rata”.

“Mirsad se vratio, nosio savijenu ruku i plakao. Rekao je da ga je Zarije dirao”, kazao je Zimić.

On se prisjetio i druge prilike kada je optuženi izveo istu osobu, dok su zatvorenici išli u koloni u toalet. Tada je optuženi izveo Ombašića iz kolone, te ga je, prema riječima svjedoka, tukao nogama i rukama, što je Zimić “preko oka” vidio na povratku.

“Meni lično ništa nije bilo, osim jednog šamara što sam dobio u prolazu”, rekao je Zimić, dodavši da ga je izvjesni Goran Pajić prepoznao u hangaru i kazao mu da “ga niko ne smije dirati”.

Na upit Odbrane kako je mogao vidjeti optuženog i Ombašića, ako je zatvorenicima bilo naređeno da gledaju ispred sebe, svjedok je odgovorio da je kolona prolazila blizu njih.

Zarije Ostojić je optužen da je tokom 1992. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije pri specijalnoj jedinici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, sudjelovao u premlaćivanju civila u logoru Sušica.

Kako je navedeno u optužnici, Ostojić je zajedno s drugim pripadnicima ove formacije, izvodio Bošnjake iz logora Sušica, te ih udarao policijskim palicama, kundacima pušaka, rukama i nogama.

Na ovom suđenju, svoj iskaz je dao i Faruk Kičić, koji je rekao da je početkom juna 1992. godine vidio pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) kako “odvode čitavu ulicu u logor”, ali da on nije bio zatočen, jer “do njegove kuće nisu dolazili”.

Kičić je kazao da Ostojića zna iz viđenja, te da se “i dan-danas viđaju u Vlasenici”.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. april.