Članak

Desetak stražara – stotine zatvorenika

28. Januara 2015.00:00
Svjedočenjem bivših stražara i upravnika zatvora u Doboju započeo je dokazni postupak Odbrane na suđenju Branislavu Ninkoviću, optuženom za zločin počinjen nad zatočenim civilnim stanovništvom.

This post is also available in: English

Đorđo Damjanović kazao je pred Okružnim sudom u Doboju da je u zatvoru radio od 12. maja 1992. godine, te da je tada bilo “devet ili deset stražara nadležnih za stotine ljudi, koji su tada privođeni i bez naloga i rješenja”.On je naveo da je na zidovima u zatvoru bilo krvi i da su pritvorenici bili civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, te da je na Petrovdan 1992. u zatvoru bilo oko 300 ljudi, dok su zatvorski kapaciteti bili predviđeni za duplo manji broj osoba. “Bježali smo od toga da razgovaramo o događajima u zatvoru. Osjećao sam se obezvrijeđeno kao čovjek. Nisam nikome vjerovao od kolega i nisam mogao pomoći zatvorenicima”, kazao je Damjanović.Svjedok je rekao da se “stražari nisu mogli suprotstaviti ‘crvenim beretkama’, vojnoj policiji i drugim uniformisanim i naoružanim osobama koje su ulazile u zatvor i tukle pritvorenike”.“To je trajalo dok Međunarodni Crveni krst nije registrovao pritvorenike u junu”, kazao je on.Damjanović je naveo da je bilo smrtnih slučajeva u zatvoru, te da je evidentirao vidne povrede kod zatvorenika.Miroslav Vidić je rekao da je u zatvoru radio od polovine juna 1992. godine kao zamjenik upravnika, povjerenik i upravnik, dok je prije njega upravnik bio Mirko Slavuljica.“Niko od zatvorenika se nije žalio na Ninkovića i druge stražare. U početku je bilo hrane. Kako je hrane nestajalo u trgovinama, nestajalo je i u zatvoru”, kazao je Vidić. On je takođe rekao da stražari nisu mogli spriječiti upade “uniformisanih i naoružanih osoba svim i svačim koje su tukle zatvorenike”.“To se dešavalo noću. Ujutro smo obavještavali Dom zdravlja da pošalju ljekara. Postojali su pismeni tragovi”, kazao je Vidić.Tokom ispitivanja tužioca Vidić je rekao da mu nije poznato ništa o odvođenju grupe zatvorenika iz Grapske, kao ni šta se dogodilo sa Avdom Kurtovićem.“Imali smo jedan smrtni slučaj, ali ne mogu ništa određeno da kažem. Obdukcija je pokazala da je Marko Kikić umro od zatajenja srčanog mišića, a ne od zadobijenih povreda. Dušan Vuković je bio stražar koji ga je izveo. Obavijestili smo policiju i tužilaštvo i on je bio jedno vrijeme suspendovan”, naveo je Vidić.Branislav Ninković je optužen je da je od maja 1992. do marta 1993. godine učestvovao u mučenju i zlostavljanju uhapšenih civila nesrpske nacionalnosti, što je za posljedicu imalo velike psihičke i fizičke patnje, tjelesno povređivanje i smrt zatvorenika.Svjedok Dušan Radojčić je kazao da je tokom rata sa optuženim Ninkovićem “odradio dosta smjena i da nije vidio da je nekog maltretirao”.Đorđo Lukić je rekao da je postojala je posebna knjiga u koju su upisivana sva privođena lica.“Evidentiralo se i izvođenje iz zatvora. Sve te papire sam ostavio iza sebe kada sam 2003. godine otišao u penziju”, kazao je Lukić.Suđenje se nastavlja 26. februara.

Arnes Grbešić


This post is also available in: English