Članak

Zoran Bjelica bio u Crnoj Gori

24. Decembra 2014.00:00
U nastavku suđenja trojici bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) za zločine počinjene u Kalinoviku, svjedoci Odbrane Zorana Bjelice su kazali da ga od maja 1992. godine nisu viđali jer je bio u Crnoj Gori.

This post is also available in: English

Nenad Jokić je izjavio da je od aprila do maja 1992. godine bio komandir optuženom Zoranu Bjelici u Prvom vodu Prve čete Trnovske brigade VRS-a.
“Predao sam zahtjev krajem maja da on ode odvesti porodicu u Crnu Goru. Data mu je potvrda iz Kalinovika na dan ili dva. On se nije vratio”, naveo je Jokić i dodao da je zbog toga i on smijenjen s pozicije komandanta voda.
Jokić je napomenuo da se Zoran Bjelica u aprilu ili maju 1993. godine vratio u Kalinovik, gdje je, zbog pogibije dva brata, raspoređen kao pozadinac i nije odlazio na liniju.
Na pitanje da li je u vojnoj evidenciji bilo ljudi koji nisu nikada bili u vojsci, svjedok je odgovorio da jeste te da su neki ljudi evidentirani zbog materijalne dobiti.
Zajedno sa Zoranom Bjelicom, za zločine počinjene u Kalinoviku sudi se Marinku Bjelici te Novici Tripkoviću. Tužilaštvo BiH ih tereti da su, kao pripadnici VRS-a, u augustu 1992. godine učestvovali u ubijanju i mučenju civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili zatvoreni u prostorijama Osnovne škole “Miladin Radojević” u Kalinoviku.
Drugi svjedok na ovom ročištu, Ostoja Macanović je rekao da je u Trnovu bio do augusta 1992. godine, nakon čega je prebačen u Vojnu policiju pri komandi u Kalinoviku, a zatim u Lukavicu.
On je naveo da je u Kalinoviku čuo da je Zoran Bjelica boravio u Crnoj Gori te ga nije viđao od maja 1992. pa sve do 1994. godine.
Iako je Odbrana Zorana Bjelice planirala saslušati još tri svjedoka na ovom ročištu, suđenje je prekinuto zbog lošeg zdavstvenog stanja prvooptuženog Marinka Bjelice. Vijeće je optuženom Bjelici pozvalo hitnu pomoć jer se žalio na teško disanje i oticanje donjih ekstremiteta.
Novi svjedoci Odbrane Zorana Bjelice, kako je planirano, trebali bi biti saslušani 21. januara.

Džana Brkanić


This post is also available in: English