Otmica bez dvogodišnje evidencije

Čampara, bivši viši inspektor za suzbijanje kriminaliteta u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Travnik, istakao je da je provjerama utvrđeno da otmica nije evidentirana. Krajem 1993. godine, rekao je Čampara, policiji se obratila Sajma, supruga nestalog Kostreša, i upozorila na tu činjenicu.

“Bilo je to u vrijeme kada sam tek imenovan za šefa”, kazao je Čampara, pojasnivši da su tada za otmicu prijavljeni Srećko Veber, Zoran Tuka i Bruno Šarić.

Svjedok je potvrdio da su Veber i Tuka odranije bili poznati policiji, dok optuženog Šarića nije poznavao iz policijskih izvještaja.

Svjedok Čampara je potvrdio da je sačinio prijavu u Upisniku događaja, kao i nešto kasnije krivičnu prijavu. Zbog sukoba Armije BiH (ABiH) i HVO-a, rekao je svjedok, prijavljene osobe im nisu bile dostupne.

Bruno Šarić, bivši pripadnik HVO-a, optužen je da je 24. maja 1992. godine odveo Aleksu Kostreša iz njegove zgrade, nakon čega mu se gubi svaki trag. Zajedno s njim su optuženi i Zoran Tuka i Srećko Veber, također bivši pripadnici HVO-a, ali oni su u međuvremenu preminuli.

Svjedok Dušan Lukić, bivši policajac SJB-a Travnik, potvrdio je kako se zatekao u policijskoj stanici kada je njegova komšinica Sajma Kostreš došla uznemirena i tražila pomoć jer joj je suprug odveden.

“Na moje pitanje ko ga je odveo, kazala je: ‘Prvi komšija Veber i sin Ivice Šarića’”, rekao je Lukić.

Šarićev branitelj Miroslav Kozina predočio je svjedoku izjavu datu Tužilaštvu u Prijedoru, u kojoj nije spomenuo “sina Ivice Šarića”, a navedena je 1993. godina.

Svjedok je kazao da je napravljena greška prilikom sačinjavanja zapisnika, a siguran je da je riječ o 1992. godini, dok je za “sina Ivice Šarića” rekao da je tek kasnije čuo da se spominje u vezi sa otmicom Kostreša.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. januar 2015. godine.