Članak

Odvođenje Božića iz Bukovice

27. Oktobra 2014.00:00
U nastavku suđenja Seđadu Đerahoviću i Jasminu Šariću, dvojica svjedoka Kantonalnog tužilaštva u Zenici su ispričala da su 15. juna 1992. godine iz sela Bukovica odvedeni Anđelko Božić i njegovi sinovi.

This post is also available in: English

Svjedok Staniša Marić je kazao da su pretresi u selu Bukovica počeli oko devet sati ujutro, kada su u njegovu kuću ušli vojnici u zelenim uniformama.

“Ušao je jedan od njih u kuću, a Seđad je s vrata malo pogledao ljetnu kuhinju i štalu, i rekao da je u redu. U kući je nađena samo uniforma Jugoslovenske narodne armije (JNA), koju je svako dužio, i nju sam odnio do puta, kod ostalih vojnika. Đerahovića znam jer su njegov otac i moj otac bili kumovi. Ovaj momak što tu sjedi sliči mi na njega, ali prošlo je puno godina”, kazao je svjedok Staniša Marić pokazujući na optuženog Đerahovića.

Prema iskazu svjedoka, vojnici su ga odveli do kuće komšije Anđelka Božića.

“Božići su stajali pred kućom, a majka im je sjedila na pragu. Bili su u običnoj, seljačkoj odjeći. Mene i mlađeg Veseljka su ostavili pred kućom, da čekamo s jednim vojnikom, a ostali su odveli Nedeljka i Anđelka. Kada su se vratili, nosili su Nedeljkov pištolj, koji je on, koliko znam, dužio kao podoficir rezervista u JNA. Mene su pustili kući oko 11 sati”, rekao je Staniša Marić.

Nedugo zatim, kako je kazao Staniša Marić, u selo su došli drugi vojnici u plavim uniformama, koje je on vidio kako vode trojicu Božića.

“Anđelku su stavili šubaru i za nju zatakli papir sa četiri S. Oko vrata mu objesili kanister s naftom, a ruke su im bile vezane. Pozvali su mene i komšiju Dragana Lazića. Izvjesni Kubat mi je rekao da se javimo u školu u Tetovu. U školi su nas ispitali, niko nas nije dirao, mada su neki vojnici, kad smo prilazili školi, dobacivali: ‘Eto četnika, bit će makljaže.’ Čekali smo komandanta Jasmina Šarića, koji je kasnije naredio da nas puste”, ispričao je Staniša Marić. 

Svjedok Staniša Marić je kazao da su ih vojnici zatim ponudili ručkom, nakon čega su vraćeni kućama.

“U selu sam čuo da Veseljko Božić i grupa vojnika po selu traže oružje. Došli su i do mene. Veseljko je rekao da imam sanduk naoružanja, što nije bilo tačno. Ja sam odgovorio da Veseljko nije pri sebi, bio je sav izgubljen, a taj Kubat je odgovorio: ‘Znam, ovaj nas mali voda k'o budale.’ Kod mene su popili kafu i rakijicu i otišli”, ispričao je Staniša Marić i dodao da je narednog dana čuo da je Anđelko ubijen, a da su mu sinovi u zatvoru u Zenici.

Seđad Đerahović i Jasmin Šarić su optuženi za učešće u fizičkom zlostavljanju Anđelka Božića i njegovih sinova Nedeljka i Veseljka 16. juna 1992. godine u mjestu Bukovica (općina Zenica). Anđelko Božić je podlegao od zadobijenih udaraca, a njegovi sinovi su zadobili teške povrede.

Drugi svjedok na ovom ročištu, Slobodan Marić je također ispričao da se zatekao kod kuće u selu Bukovica kada su ujutro počeli pretresi. Kazao je da je u njegovu kuću ušao Đerahović s još jednim vojnikom.

“Malo su tražili po ladicama regala, našli desetak metaka koje mi razmjenjujemo u lovu i dvije lovačke puške. Nisu me dirali, čak je Đerahović drugome rekao da me ne dira kada su pronašli one metke”, kazao je Slobodan Marić.

Nedugo zatim, prema Slobodanu Mariću, u njegov dom su došli drugi vojnici, koji su tražili puške i natjerali ga da im pokaže gdje su srpske kuće.

“Onda su u moj podrum utjerali Veseljka Božića i Radoju Marića, udarali su ih po leđima, da pokažu gdje je oružje, ali su onda ustanovili da su u pogrešnoj kući i otišli su. Kasnije sam čuo da su Božići odvedeni, ali nisam vidio ništa”, rekao je Slobodan Marić.

Suđenje se nastavlja 11. novembra.

Povezani članci

Dženana Sivac


This post is also available in: English