This post is also available in:
Milivoje Čović, koji je u junu 1992. godine uhapšen i zatočen, ispričao je kako je iz zatočeničkih objekata s područja općine Hadžići vođen na druge lokacije da obavlja radove. Opisao je kako je u januaru 1993. iz “Krupe” doveden u Hrasnicu, odakle je svakodnevno vođen na kopanje rovova.
“Ponekad su nas maltretirali u rovovima, jer tamo nas policija preda stražarima. Tako su mene jednom odveli u bunker, gdje sam provociran psihički. A jednom sam i pretučen kad smo boravili u jednoj kući”, kazao je on.
Za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Ðelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, a Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.
Svjedok je rekao da je u aprilu 1993. godine iz Hrasnice vraćen na područje Hadžića, gdje je do 1995. boravio u više zatočeničkih objekata. U junu 1995. odveden je u Sarajevo, gdje je, kako je ispričao, prilikom obavljanja radova ranjen.
Govoreći o situaciji na području Tarčina neposredno pred rat, svjedok je kazao da je u njegovom selu, u kojem su živjeli isključivo Srbi, svaka kuća dobila oružje.
“Svaka kuća u selu je imala oružje. Dao ga je Krstić Lazar, da se možemo braniti ako nas neko napadne, ali se nije krilo da se to ima”, rekao je Čović, dodavši kako je on prije hapšenja svoje oružje predao.
Svjedočeći o boravku u “Silosu” i “Krupi”, kazao je da ga stražari nisu tukli, ali da je čuo da se to dešavalo drugim zatvorenicima. Nakon više od tri godine provedene u zatočeništvu, svjedok je u jesen 1995. razmijenjen.
Čović je svjedočio putem videolinka iz Sjedinjenih Američkih Država.
Suđenje će se nastaviti 23. oktobra.
