This post is also available in:
“Mene zanima istina, a ona me oslobađa svake odgovornosti, osim moralne, jer mi je žao svakoga”, kazao je Karadžić na kraju završne riječi.
On se izvinuo Sudskom vijeću za amaterizam, zbog toga što se sam branio, napominjući da je to uradio jer mu je stalo do istine i pravde.
“Tim Odbrane koji je bio ograničenih sredstava bio je bezgraničan u iskopavanju dokaza i iskopali su što niko nije do sada. Stojim da pomognem u utvrđivanju istine, a da li će papiri i presuda biti usklađeni, to ostaje na Vijeću”, zaključio je Karadžić.
Prema njegovim riječima, nema sumnje da će biti oslobođen, a da će ujedno nakon toga biti revidirane neke ranije donesene presude Tribunala.
U završnoj riječi on je istaknuo da je broj žrtava u Sarajevu i Srebrenici “lažan i naduvan”, te iznio podatke da su se borci registrovali kao civilne žrtve.
“Za vrijeme 1.200 dana rata u Sarajevu, gdje su žrtve? Registrovano je 6.000 žrtava, ali to su borci. Jedine žrtve su one koje su sami izazvali dok su čekale u redu za pomoć na pijaci Markale”, kazao je Karadžić, ističući da “nam Bog neće oprostiti sve te laži u vezi sa žrtavama”.
Karadžić je rekao da se manipuliše brojkama kada su u pitanju stradanja u Sarajevu. On tvrdi da su samo četiri posto civila žrtve od broja koji se spominje u optužnici i dokazima Tužilaštva u Haagu.
On se pitao ko je napravio kampanju terora u Sarajevu, te ocijenio da je jedino muslimanska strana u tome imala korist.
“Preporučujem Sudskom vijeću da provjeri dokumente koje je Tužilaštvo selektivno citiralo. Ne preporučujem da mi vjerujete na riječ, već da provjerite te dokumente”, rekao je Karadžić.
Za građane Sarajeva koji su svjedočili na suđenju u korist Tužilaštva u Haagu, Karadžić je kazao da su ili lagali ili nisu znali da kažu kako su na muslimanskoj strani postojali legitimni vojni ciljevi. On je napomenuo da srpska vojska nikada nije gađala civilne objekte, nego je samo uzvraćala vatru.
Za “muslimanske istražitelje” koji su provodili istrage u vezi sa granatiranjem, Karadžić je rekao da su demonstrirali neobjektivnost u vezi sa navodnim incidentima.
I za međunarodne predstavnike angažovane tada u Sarajevu, kazao je da su očigledno bili pristrasni. Nekada su, kako je rekao, zbog nerazumijevanja situacije osporavali postojanje jedinica Armije BiH, njenu brojnost i veličinu.
“Nikada nije otvorena vatra, jedino ako je to bio odgovor na otvorenu vatru sa muslimanske strane. Morali su poduzeti mjere da se izbjegnu žrtve”, rekao je Karadžić, istaknuvši da, kao predsjednik Republike Srpske, nije mogao narediti vojniku da se ne brani.
Za Srebrenicu i Žepu, Karadžić je kazao da su izgubile status zaštićene zone, a da je muslimanska vojska pravila “ogrlice od srpskih ušiju i klala”.
“Dvadesetosma Divizija Armije BiH je krvavih ruku do lakata. Morali smo razdvojiti Srebrenicu i Žepu, ali nisam tražio da se napadne, već da se uđe u Srebrenicu”, rekao je Karadžić.
Prema njemu, smiješno je da se za sve ekshumirane osobe sa područja oko Srebrenice tvrdi da su strijeljane, navodeći podatke da ih je veliki broj poginuo prije jula 1995. godine, te da ih je dosta stradalo u proboju.
Naredne sedmice, u utorak, 7. oktobra, Tužilaštvo i Odbrana optuženog odgovorit će na završne riječi jedni drugih.
