This post is also available in: English
Svjedok Husein Memić je ispričao da je sa grupom ljudi sproveden u zarobljeništvo nakon napada srpskih snaga na Kozarac (općina Prijedor) koji se dogodio 24. maja 1992. godine.
“U trenutku napada bio sam kući. Odjednom smo čuli kako padaju granate i pucnjavu. Pobjegao sam kod komšije koji je imao podrum, pa smo se tu krili dok nisu došli tenkovi u Kozarac. Zatim smo pobjegli u šumu prema Kozari”, kazao je on.
Drugi dan poslije dolaska u šumu, kako je svjedok ispričao, preko tranzistora su čuli da se treba predati, što su i učinili.
“Kada smo sišli do sela, iako smo nosili bijele zastave, počele su padati granate. Jedna je pala na ćošak zgrade, i tada je poginulo nekoliko ljudi iz kolone”, istakao je Memić.
On je rekao da su se u Kozarcu predali vojsci koja ih je tada razdvojila – muškarce na jednu, a žene i djeca na drugu stranu. On je dodao da je u logoru “Omarska” proveo 72 dana.
“Tu sam viđao Ostoju Baltića, koji je bio u vojnoj uniformi i imao je pištolj”, kazao je svjedok.
Alukić, kojem se sudi zajedno sa Fikretom Hirkićem, optužen je da je 29. augusta 1992. godine, zajedno sa drugim osobama, učestvovao u ubistvu civila Ostoje Baltića na magistralnom putu Prijedor – Banja Luka.
On je dodao da je poznavao i Božu Inđića, te da sumnja da je on bio u vojsci jer je riječ o starijem čovjeku, koji je dosta prije rata otišao u penziju.
Alukić i Hirkić su optuženi da su 29. augusta 1992. godine, zajedno sa drugim osobama, u zaseoku Podgrađe kod Prijedora, psujući “srpsku majku”, pucali po kući i ubili Božu Inđića iz Podgrađa.
Rasim Kahrimanović, drugi svjedok, ispričao je da je bio Kozarcu kada je došlo do napada, te da je bio ranjen.
“Prvo sam jedan period ostao u kući i gledao sam užasne prizore – kako se pale kuće, ubija stariji narod i slično. Poslije nekog vremena i ja sam otišao u šumu na Kozari. Pošto sam bio ranjen u šumi o meni su brinuli Alukić i Hirkić. Da nije bilo Alukića, danas ne bih bio živ, on me je stalno previjao, prao zavoje i brinuo o meni”, rekao je Kahrimanović.
Svjedokinja Odbrane Elvira Mujić također je govorila u napadu na Kozarac.
“Kada je 24. maja 1992. krenuo napad na Kozarac, sa porodicom sam pobjegla u mjesto Bašića Poljana, gdje smo ranije pripremili zemunice da se sakrijemo. Pored nas, bilo je tu još nekoliko zemunica, gdje se krilo još nekoliko porodica”, navela je ona.
