Pucanje u vrat zarobljenika
This post is also available in: English
Purak se prisjetio da je ranjen u borbama nekoliko dana nakon izbijanja sukoba između Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), nakon čega se predao, te je odveden u Osnovnu školu u Žepču.
“Bio sam teško povrijeđen. Desna ruka mi je bila zdrobljena rasprskavajućim mecima, ali mi doktorica nije mogla mnogo pomoći. Tu sam ostao 58 dana, a za to vrijeme sam previjen samo četiri puta. Jednom je doktorica pokušala da me izmjesti na liječenje, ali su to vojnici HVO-a spriječili i pretukli nju i vozača hitne jer su mi pokušali pomoći”, rekao je Purak.
Prema njegovom iskazu, jednog dana su u učionicu matematike u kojoj je bio smješten došli Perica Adžić i izvjesni Veljko, koje je dobro poznavao, te su maltretirali zarobljenika Jasmina Maličbegovića.
“Onda su prišli Nazimu Grabusu, koji je bio najteže ranjen. Adžić je pištoljem razbio bocu infuzije, prislonio mu pištolj na stomak i pitao: ‘Hoćeš da pucam?’ Nazim ga je molio da ga ubije jer je imao velike bolove. Napolju je zapjevao pijetao, pa je Adžić otvorio prozor i pucao u pijetla, a onda se okrenuo prema meni. Stavio mi je pištolj u usta i pitao: ‘Gdje hoćeš da te upucam?’, a onda je pištolj prislonio na desnu stranu vrata i opalio”, prisjetio se Purak.
On je kazao da mu je metak prošao kroz vrat, a Adžić je pri izlasku doktorici rekao da ima još jednog zarobljenika.
“Doktorica i sestra su mi stavile gazu i rekle da ne znaju šta će biti sa mnom jer je povreda blizu arterije. To je bilo sredinom jula, a razmijenjen sam sredinom augusta. Adžića više nisam vidio, čuo sam da je nakon toga ranjen”, ispričao je svjedok, dodavši da je nakon rata sreo optuženog, koji mu je rekao da je bio pripit kada ga je ranio.
Perica Adžić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je za učešće u maltretiranju ratnih zarobljenika smještenih u učionici Osnovne škole u Žepču u julu 1993. godine.
Na ovom ročištu je svjedočio i bivši stražar u Osnovnoj školi u Žepču Mijo Dragun, koji je rekao da je ponekad imao uniformu i pušku, ali da mu nije bilo jasno koga i šta čuva.
“Sjećam se da su jedan dan kroz prozor ušla dvojica vojnika. Ne znam šta su radili unutra. Napolje je istrčala uplakana doktorica, ali mi nije htjela reći šta se dogodilo. Kasnije sam saznao da je Purku pucano u ranu. Nadređenom sam prijavio dolazak tih vojnika”, kazao je Dragun.
Suđenje se nastavlja 29. aprila.