This post is also available in: English
Nakon čitanja optužnice i uvodnih riječi, saslušan je svjedok Odbrane Marinko Škobić, koji je za vrijeme rata bio voditelj Komisije za ratne zločine, a kasnije je obnašao dužnost direktora Centra za istraživanje i dokumentaciju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
“Ja sam došao na ideju da se napravi knjiga o stradanju Hrvata, međutim nisam napisao niti jedan redak u toj knjizi. Kroz ruke nam je prošlo stotinu iskaza, krivičnih prijava koje nemaju nikakvu pravnu težinu. Knjiga ne sugerira bilo kakav oblik pravne odgovornosti”, kazao je svjedok.
U jednom od iskaza u knjizi navedeno je ime Bahrudina Šćuka, brata optuženog koji je preminuo, kao počinioca zločina na lokalitetu Stipića.
Na pitanje branitelja optuženog Almina Dautbegovića da li su dokumenti koje su tada prikupili ikada doveli do imena Zehrudin Šćuk, Škobić je odgovorio da ne zna kako je došlo do imena Bahrudin, a ne Zehrudin.
“Nisam učestvovao u pisanju te knjige. Morate shvatiti vrijeme u kome je prikupljana ta dokumentacija. To je bilo ratno vrijeme. Niko od nas nije imao pristup terenu na kome se ratovalo. Informacije smo dobijali od ljudi koji bi se probili na slobodni teritorij. Nigdje niste mogli provjeriti dobivenu informaciju”, objasnio je svjedok.
Šćuk je optužen za ubistvo Ive Pavlović, počinjeno 28. jula 1993. godine u zaseoku Krkača.
Tužiteljstvo je u završnoj rječi zatražilo da Šćuk bude proglašen krivim za ovaj zločin, dok je Odbrana zatražila oslobađanje, navodeći da se optuženom želi pripisati zločin koji je počinio neko drugi.
Kantonalni sud u Mostaru je izricanje presude zakazao za 17. april.
