Pucnjava u Vasiljevićima

Slavica Marković, svjedokinja Tužilaštva, ispričala je pred Okružnim sudom u Banjaluci kako je otvorena vatra na nju, njene roditelje i braću dok su se iz sela Vasiljevići vraćali u Vrbanjce, gdje su živjeli. 

Tada su, kako je dodala, ranjeni njena majka i rođak, a ona je s braćom pobjegla u šumu, odakle je srpska vojska prebacila u selo. 

“Tamo sam čula rodicu Ljubicu kako jadikuje i spominje Slavino ime. Znala sam da se desilo nešto užasno, ali su to krili od mene jer sam bila dijete”, istakla je Markovićeva. 

Ona je navela da nije čula ko je pucao na njih, ni ko je ubio Slavu Vasiljevića.

Prema optužnici, Zec je 19. juna 1992. godine hicima iz automatske puške usmrtio Slavu Vasiljevića na pragu kuće u Vasiljevićima kod Kotor Varoši.

Svjedok Odbrane Ramadan Gerbić rekao je da je poznavao Zeca, kao i nastradalog Vasiljevića.

“Taj dan su se čuli pucnji i ja sam sa Zecom i još nekoliko osoba otišao na liniju koja je bila oko dva kilometra udaljena od Vasiljevića. Zec je cijelo vrijeme bio sa mnom na liniji i nismo se razdvajali sljedeća dva dana”, kazao je Gerbić.

On je dodao da je Zec imao malokalibarsku pušku, ali se nije mogao sjetiti kakvo su oružje imali ostali.

Svjedok Suvad Husić je rekao da je Zec došao po njega nakon što se čula pucnjava, te da su otišli na liniju. 

Prema njegovim riječima, Zec nije mogao da ubije Slavu Vasiljevića, jer su stalno bili zajedno.

Oba svjedoka su navela da su porodice optuženog i ubijenog bile u prijateljskim odnosima.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. maj.