This post is also available in:
Svjedok Radovan Sladoje je kazao da je 1995. godine, kao komandir jednog od vodova Centra za obuku na Jahorini, otišao na teren na područje Konjević Polja. Po dolasku u školu, kako je rekao, čuo je da se nešto dešava oko Srebrenice.
“Ujutro čujemo da je u blizini bila pucnjava i mi idemo da obezbjeđujemo jedan dio puta jer nam je rečeno da će tuda prolaziti autobusi”, kazao je Sladoje.
On je dodao da se tokom pretresa terena njegovom vodu predalo pet-šest lica bošnjačke nacionalnosti, koja su kasnije odvedena u pravcu Bratunca.
“Nama je rečeno da će doći autobus koji će kupiti te zarobljenike. Autobus je došao iz pravca Konjević Polja i stao kod nas. Vidio sam da je u njemu bilo još ljudi”, ispričao je svjedok.
Tokom nekoliko dana provedenih na terenu, Sladoje je, kako je kazao, viđao autobuse koji su prevozili žene i djecu iz pravca Bratunca prema Konjević Polju.
Na pitanje tužioca Ibre Bulića, da li poznaje optuženog Gorana Sarića, svjedok je rekao da ga zna “od kada je bio komandant brigade Specijalne policije”.
Sarić je optužen da je, kao komandant Specijalne brigade policije, izdao naredbu pripadnicima policije da osiguravaju putnu komunikaciju Bratunac – Konjević Polje, te zarobljavaju Srebreničane koji su šumom pokušavali doći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
U optužnici stoji da su pripadnici Specijalne brigade policije zatim učestvovali u sprovođenju više stotina zarobljenika u Zemljoradničku zadrugu u Kravici, gdje su ih ubili.
Svjedok je ispričao da je 1995. godine bio pozvan da dođe u Centar za obuku na Jahorini kako bi vršio obuku mladih vojnika.
“Kad sam došao gore, mladi momci su već bili tu. Koliko znam, zvali su ih ‘dezerteri’… Čuo sam da su prije dolaska tu pretežno bili u Srbiji”, pojasnio je Sladoje.
Na pitanje kada je došao na Jahorinu, on je odgovorio da je to bilo oko tri mjeseca prije Srebrenice.
Suđenje se nastavlja 28. aprila.
