Presuda Mlađenoviću i Živkoviću početkom marta

Dejan Bogdanović, branilac Mlađenovića, kazao je da je Tužilaštvo BiH na samom kraju postupka odustalo od velikog dijela optužnice, zbog čega je zaključio da se do optuženog nije došlo kroz rezultat istrage, već je on bio cilj.

“Specifično je vrijeme stavljeno na teret Mlađenoviću, a to su dva potpuno izolovana dana, 3. i 9. maj 1992. Tužilaštvo je željelo da predstavi da se radi o jednom jedinstvenom načinu postupanja i kontinuitetu”, rekao je branilac, dodavši da je Mlađenović bio optužen za 67 smrti, od kojih su samo dvije ostale.

Mlađenović i Živković optuženi su za učešće u napadima na sela Hranča i Glogova (opština Bratunac) u maju 1992. godine, kada je ubijeno više civila, a imovina opljačkana i zapaljena. Prema optužnici, Mlađenović je bio komandir Teritorijalne odbrane, a Živković pripadnik ove jedinice.

Odbrane optuženih su kazale da je događaj u Hranči bio incident, a ne dio širokog i sistematičnog napada, kako je to Tužilaštvo BiH željelo da predstavi.

Bogdanović je ukazao i na razlike u iskazima svjedoka Optužbe, rekavši Sudskom vijeću kako ne bi želio da se svjedocima vjeruje polovično. Naveo je i kako je Mlađenović optužen za izdavanje naredbi, što nijedan svjedok nije potvrdio.

“Iz svega mogu zaključiti da je sve ovo ostavilo veliki trag na mene i moju porodicu”, kazao je optuženi Mlađenović.

Odbrana drugooptuženog je navela da je Državno tužilaštvo teretilo Živkovića za paljenje kuće Salčina Ramića, a što je dokazivalo samo čitanjem izjave oštećenog koji je preminuo.

Branilac Nenad Rubež je rekao da niko od saslušanih svjedoka nije rekao da je optuženi zapalio tu kuću.

“Ovaj čovjek je zadnje dvije godine živio teško. On je građevinski radnik koji nije mogao raditi u posljednje dvije godine iako mu niko u porodici ne radi”, kazao je Rubež, dodavši da je jedino razumno da Živković bude oslobođen.

Tužilaštvo je, iznoseći svoju završnu riječ prošle sedmice, zatražilo da se optuženi proglase krivima, te da budu kažnjeni po zakonu.