This post is also available in: English
Zoran Bojić je kazao kako je u julu 1995. bio u četi Vojne policije Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), te kako je bio na terenu u Lokanju, gdje je bio stacioniran Prvi bataljon ove brigade.
“Otišao sam pred školu u Pilicu da zamjenim kolege na smjeni, koji su tu došli sa našim nadređenima”, kazao je Bojić i dodao kako je po dolasku zatekao kolege iz bataljona, civile, te neke nepoznate vojnike i oficire.
On je rekao kako je ulazio unutar škole kako bi koristio toalet, te da je vidio kako se ljudi iz Srebrenice koji su bili zatvoreni u školi kreću slobodno.
“Bilo je i civila i onih u maskirnom odjelu, sve muškarci razne dobi”, naveo je Bojić i dodao kako je nakon što je prespavao otišao iz Pilice.
On je ispričao kako je od svog nadređenog saznao da su ljudi iz škole pobijeni.
Kasnije je Bojić, kako je kazao, pretpostavljenog vozio do Doma kulture u Pilici, gdje je ugledao da se na kamion utovaraju leševi. Nadređeni mu je rekao kako su tu također bili zatvoreni Srebreničani.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Bogoljub Gavrić, koji je radio u školi u Pilici, prisjetio se događaja iz 14. jula 1995. godine, datuma koji je zapamtio jer je tada bio rođendan njegovog sina.
“Dovezeni su zarobljenici iz Srebrenice, nekih desetak autobusa”, prisjetio se Gavrić i dodao kako je otišao u školu u nekoliko navrata kako bi im donio vode sa izvora i džanarika.
On je kazao kako je vidio nekoliko mrtvih tijela oko škole, te da je čuo da je jedan u toku noći pokušao iskočiti kroz prozor, pa je “vjerovatno upucan”.
Gavrić je ispričao da su Srebreničani u školi ostali do 16. jula, kada su odvezeni sa povezima na očima, a neki i zavezanih ruku. Autobusi su, prema njegovom iskazu, otišli u pravcu Ekonomije Branjevo.
“Šuškalo se da su ti ljudi možda pogubljeni na Branjevu”, rekao je svjedok Gavrić.
Tužilaštvo BiH tereti Aleksandra Cvetkovića, bivšeg pripadnika 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a, za učešće u strijeljanju oko 900 bošnjačkih muškaraca na Branjevu.
Svjedok Mićo Manojlović je ispričao kako je u julu 1995. obezbjeđivao školu u kojoj su bili zatvoreni Srebreničani. On je naveo da su okolo škole bili njemu nepoznati vojnici, u crnim uniformama.
Po povratku u svoje selo Lokanj, Manojlović, kako je rekao, nije mogao preko Ekonomije Branjevo zbog punkta. On je čuo da su se dešavala ubistva na Branjevu.
Na ovom ročištu je nastavljeno ispitivanje zaštićenog svjedoka započeto 23. decembra 2013. godine, kada nije bilo dozvoljeno objavljivanje sadržaja njegovog svjedočenja. Vijeće je dozvolilo objavljivanje sadržaja sa ovog ročišta, uz napomenu da se ne objavljuje njegovo ime.
Svjedok je kazao kako se ne sjeća nikakve pucnjave, dok je Tužilaštvo BiH konstatovalo da je u ranijim izjavama naveo da je “čuo pucnje nakon odlaska zatvorenika iz Pilice, te je pretpostavio da je negdje u toku strijeljanje”.
Svjedok je kazao da ne sumnja da tako piše, ali da se on ne sjeća.
Suđenje se nastavlja 28. januara.
